Uvod

Nedostatak novca može se nadoknaditi posudbom od onoga koji ima. Novac se uvijek posuđuje uz kamatu, kamata je cijena novca. Dobiti visoku kreditnu ocjenu, primjerice AAA znači jeftino se zaduživati, jasno je što znači dobiti nisku ocjenu ili biti proglašen 'smećem'.

Financijska kriza 2007. počela je u SAD-u zbog puknuća tzv. 'mjehura od sapunice' koji je nastao na tržištu nekretnina. Rejting agencije dale su najvišu AAA ocjenu upravo tom financijskom mehanizmu koji je doveo do krize. One su obveznice, koje su prvotno imale niske ocjene, alkemijom, kako kaže Joseph Stiglitz, pretvorile i ocijenile sa AA ili čak AAA i nakon toga su banke, mirovinski fondovi, države poput Islanda i ostali pokupovali te obveznice. I upravo su na ocjenjivanju takvih obveznica, tzv. CDO obveznica, najviše i zaradile.

Odnos rejting agencija i investicijskih banaka je kompleksan. Ocjenjivanje CDO obveznica donijelo je najveću zaradu rejting agencijama, te je postojao dvostruki pritisak da ocjene budu što bolje: s jedne strane unutar rejting agencija na one koji su vršili ocjenjivanje i s druge strane od strane investicijskih banaka na rejting agencije, jer banke su uvijek mogle otići kod druge rejting agencije 'take their bussines somewhere else'.

Nakon krize mnogi su tvrdili da one trebaju preuzeti odgovornost za krive ocjene koje su davale, međutim rejting agencije se brane govoreći da njihove ocjene nisu ni za koga obvezujuće već da one samo iskazuju mišljenje. Ističući, upravo, da iskazuju samo mišljenje one su zaštićene prvim amandmanom Američkog Ustava. Rejting agencije ocjenjuju vrijednost države ili tvrtke koje izdaju vlastite obveznice. Ocjena određuje visinu kamate po kojoj će se netko moći zadužiti, a promjene kreditnog rejtinga utječu na kretanja prinosa obveznica na tržištu kapitala. Kad se rejting agencije pojave sa svojim ocjenama jasno je zašto velika količina novca počinje ili dolaziti ili odlaziti, ovisno o ocjeni koju su netom dale. Kako se okreće rejting tako se okreće i kapital. Kao takve jako su zanimljive onima koji žele zaraditi.

Tri najpoznatije rejting agencije poznate kao 'The Big Three' su Standard & Poor's, Moody's Corporation i Fitch Ratings. Prve dvije su isključivo američke i one dominiraju, dok treća ima svoje sjedište u New Yorku i u Londonu i njenoj ocjeni se pribjegava tek kad prve dvije daju različite ocjene. Ove tri agencije drže preko 95% tržišta i tvore oligopol. Postoji još desetak drugih rejting agencija, ali one nemaju praktično nikakav utjecaj na tržište.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.