Vožnja od Damaska dugo traje. Brojne barikade Sirijske vojske i provjere usporavaju put, a posebno dio autoceste kod Doume koji gotovo prolazi uz prve linije prema Jaish al-Islamu. Dim koji se vije visoko u plavo nebo i prelijetanje mlažnjaka Sirijske vojske daju jasnu natuknicu što se ovdje dešava. Vozimo se kroz polupustinji krajolik prepun brda, u kojem se povremeno pojavljuje pokoje selo i suhi šumarak. Konačno, skrećemo s autoceste prema Homsu i odvajamo se prema masivu Antilibanona, ovdje zvan Qalamon, koji djeluje kao velik zid.
Okolica Maaloule
Ubrzo, stižemo do posljednjeg checkpointa, gdje smo uz osmijeh vojnika brzo pušteni dalje. Izgleda da su navikli na goste, pogotovo stoga što je Maaloula nekad bila značajno turističko odredište. Već na brdima se vide kuće i zgrade, no mnoge od njih vidno napuštene. Maaloula je poveći gradić, s ukupno 2762 prijeratnih stanovnika. No, ljeti i u vrijeme hodočašća bi taj broj znao i značajno porasti. Ovdje su hodočastili i kršćani i muslimani, kao i turisti koji su došli iz smogom i bukom zagušenog Damaska.
Prolazimo kroz gradska vrata, pored velike sirijske zastave naslikane na betonskom bloku. Zatim ulazimo na glavni trg ovog mjestašca. Odmah upada u oči sklad ovog mjesta na padinama, ali i razrušenost. Na sreću, Maaloula nije doživjela totalnu destrukciju kao recimo centar Homsa. Od središnjeg trga odvaja se nekoliko cesta, u podnožju je minaret džamije, a na litici stoji i grad nadgleda šest metara visio kip Djevice Marije, u bijeloj odjeći ogrnutoj plavim šalom. No, zaštitnica grada je ipak Sveta Takla koja se od progona u osvit kršćanstva sklonila u špilju kod današnje Maaloule. Prema legendi je preživljavala od malenog izvora vode, trave i molitve. Njena prisutnost okolne je seljane učinila znatiželjnima pa su povremeno počeli dolaziti na njene propovijedi. Izvorom iz blizine krstila je svaku osobu koja je to zatražila i ujedno je liječila svakog bolesnika koji bi joj prišao. Riječ se ubrzo proširila i svi su počeli dolaziti Takli po izlječenje. Ubrzo su joj nadjenuli ime 'Majka bolesnih' ili na arapskom 'ma aloul', od kuda današnjem gradu ime.
Na trgu nas dočekuje vojno zapovjedništvo te gradski čelnik. Iako su borbe za grad završile prije tri godine, visoko u Qalamonu još je velika enklava Nusre i ISIL-a (u vrijeme pisanja teksta). Nakon riječi dobrodošlice, pozivaju nas na okrjepu. Zaputili smo se u jednu stambenu zgradu te kroz stvarima prenatrpani hodnik ulazimo u skromni stan jednog od građana. Kršćanske ikone vise po zidovima, dok nam domaćin na stol donosi sir, masline, lepinjice, čaj – tradicionalni doručak ovdje. U dnevnom boravku smo mi iz Hrvatske, predstavnik ministarstva rodom iz južnog grada Daare, te časnik Sirijske vojske iz Latakije, Aleppa i Hame, uz dakako domaćina. Muslimani vojnici, i to može biti jedan Alawit (iz Latakije) osiguravaju kršćanski grad.
Doručak u Maalouli
Iako je Sirija od davnina bila prijestolnica moćnog Omajadksog kalifata koji je Islam širio na sve strane, ona je još prije toga bila kršćanska zemlja. Sam Damask je još dugo vremena bio dominanto kršćanski grad, kao i mnoga naselja,a među njima i Maaloula. Kršćani su tijekom 1920-ih činili čak 30% sirijske populacije. No, eksplozivni rast muslimana, kao i njihovo doseljavanje smanjio je relativni udio kršćana u stanovništvu. Prije početka rata 2011. bilo ih je oko 10% ili 2.2 milijuna. Grčka crkva, Armenska crkva, Sirijska autokefalna crkva, Melkiti, Katolici, Maroniti samo su neke od denominacija. Usprkos manjinskom statusu kršćani spadaju među bitne faktore stabilnosti zemlje. Članovi su svih pokreta koji su oblikovali politički krajolik Sirije. Čak je jedan od osnivača trenutno vladajuće stranke Baas bio kršćanin. Od samih početaka na vlasti, 1963. u stranci su zauzimali bitne pozicije, ali niže od alavitskih i sunitskih kolega.
Hodamo uskim i devastiranim ulicama Maloule koje ostaju svjedok rata koji je i ovdje harao. Prašina leži posvuda, kao i građevinski otpad, no kako su islamisti davno izbačeni iz grada, nema više na sreću improviziranih eksplozivnih naprava, „igračke“ koje tako vole džihadisti. Uvađaju nas u jednu kuću, onu Antoanete Taalab. Priča nam u malom dvorištu kako je izgubila članove obitelji. 'Probudile su me detonacije i galama. Napadači su razvalili vrata i ušli dok smo sjedili na kraju sobe, moleći boga da ne uđu. Naredili su muškarcima da izađu, što su i učinili, a ona i tetka te stari otac su ostali u sobi. Militanti su počeli su pucati i bacati bombe unutar kuće, pri čemu je ona ranjena. Muškarce su ubili u dvorištu.', kroz suze se prisjeća Antoeneta.
Uništeni hotel
Sve je započelo 4. rujna 2013. samoubilačkim napadom Al-Nusre na vojnu patrolu kod gradskih vrata. Islamisti su prodrli u grad. Još prije napada su držali pozicije u brdima iznad grada, sve do Hotela Safir još od ožujka 2013. Odavde su lako gađali stanovnike i vojnike sirijske vojske oko Maloule, a i onemogućili građanima obrađivanje zemlje. Nusra je taj dan zauzela cijeli grad. Sirijska vojska je uzvratila i za dva dana povratila većinu pozicija u samom gradu. No, već sljedeći dan su islamistima stigla pojačanja i iznova su zauzeli grad, no nisu se ni ovaj put dugo zadržali, nego ih je već sljedećih dana Sirijska vojska ponovno izbacila. No, prijetnja nije nestala i na samom kraju studenog te godine je Nusra ponovo napala grad. Islamistički militanti su sa povišenih pozicija na vladine snage zakotrljali velike automobilske gume prepune eksploziva. Nakon dva dana borbi, opet su zavladali gradom, a ovaj put su ga čvrsto osigurali. Tom prilikom su islamisti oteli dvanaest redovnica iz manastira koje su kasnije zamijenjene za zarobljene vojnike.
Sve se to dešavalo u sklopu bitke za Qalamon 2013. i 2014. godine. Ovo granično planinsko područje prema Libanonu bilo je u rukama militanata, kao glavna opskrbna ruta te baza za napade na širu okolicu Damaska, kao što se desilo s napadom na Maaloulu u rujnu. Posebno je bila ugrožena strateška autocesta Damask-Homs. Stoga je Sirijska vojska uz pomoć libanonskog Hezbollaha krajem godine započela veliku operaciju s ciljem izbacivanja militanata s tog područja, glavninu kojih su činili islamisti Al Nusre. Vladine snage su protjerale Nusru iz grada Qara, a zatim prodrle u gradić An-Nabk. Da bi onemogućili napad na ovaj gradić, Nusra je pokušala presjeći opskrbe rute Sirijske vojske od Damaska prema gradiću An-Nabk, zauzimajući upravo Maaloulu u studenom. No, to nije omelo vladine snage. Nakon kraćeg zatišja, u proljeće 2014. je Sirijska vojska nastavila ovu ofenzivu, napadima na susjedni Yabroud. Nakon njegova oslobađanja, raspala se obrana Al Nusre te ih je do kraja godine Sirijska vojska istjerala s većine nižeg i naseljenog područja Qalamona, ograničivši ih teritorijalno na najviša područja u nekoliko enklava. Jedna od njih, ona kod Arsala je tek ove godine do kraja počišćena (Predaja džihadista Tahrir al-Shama na libanonsko-sirijskoj granici). Maaloula koja je bila na rubnom području Nusre bila je oslobođena u 14. travnja. Tom prilikom stradala su trojica libanonskih novinara.
Za vrijeme islamističke okupacije, u Maaluli je ostalo svega stotinjak stanovnika. Ostali su se razbježali i preselili u Damask, Europu i Ameriku. Dobar dio grada je razrušen, što u borbama, što u divljanju osvajača. Hotel Safir nad gradom, negdašnja turistička perjanica, sada je potpuno uništen. Crkveni objekti redom su bili posebno devastirani. Na sreću, jedan od najstarijih manastira u Siriji je sačuvan. Mar Sarkis je sagrađen na mjestu paganskog hrama, a nazvan je po rimskom vojniku Sergiusu koji je žrtvovan zbog svojih kršćanskih uvjerenja. Dok vani sja sunce, oči se trebaju neko vrijeme priviknuti na tamu unutar najstarijeg dijela manastira. Zajedno s asketskim interijerom, ova tmina dočarava stara vremena. Ovdje se nalaze i neke od najstarijih ikona na svijetu, poput Posljednje večere.
Žrtve u gradu
Dok se katolička crkva još nekako drži, to se ne može reći za pravoslavni samostan svete Tekle uz veliku stijenu. Militanti su zapalili neke prostorije i noževima oskvrnuli brojne freske. Čađa i nered još uvijek vlada mnogim prostorijama. Nekad su ovdje živjele opatice, a sada se o njemu brine tek jedan kućepazitelj, Konstantin. 'Provalili su u samostan kako bi oteli časne sestre. Upravo im je to bila namjera.' priča kršni i bradati Konstantin. 'Ne pravimo razlike između kršćana i muslimana. Kao kršćani u Siriji, u vrijeme pokojnog predsjednika Hafeza Al-Assada i u vrijeme sadašnjeg, Bashara, neka ga Bog blagoslovi, nitko nam nije uradio ništa loše. Tad se odjednom pojavila tzv. umjerena opozicija, govoreći da je Bashar represivan poput svojeg oca.'
Devastirane freske
Natrag u gradu, u obnovljenoj grkokatoličkoj crkvi, još odzvanjaju crkvena zvona, ali i dječji žamor iz obližnjeg školskog igrališta. Život se polagano vraća. Aramejski jezik kojim je govorio Isus Krist, također još uvijek odzvanja među stijenama Maloule. Lokalni svećenik upravo pjeva na jeziku Isusa Krista. Uz njega je i Gregorije III Laham – patrijarh Melkitske grkokatoličke crkve. Spremno priča s nama, na izvrsnom engleskom jeziku. "Mi smo dio ove zemlje i imamo povijest dužu do dvije tisuće godina. Kao što je predsjednik Al Assad rekao, želeći dobrodošlicu papi Ivanu Pavlu II: 'dobrodošli u Siriju, rodno mjesto kršćanstva'. Usprkos mnogim problemima tijekom stoljeća i godina još uvijek smo ovdje. Posebno u Maalouli gdje mnogi još uvijek govore jezikom Isusa Krista. Aramejskim ne govore samo kršćani, već i muslimani. I po tome vidimo miks kultura u zemlji. Zbog svih nesretnih događaja naš najveći problem je što veliki broj mladih napušta zemlju. Velika je bol gledati napuštene kuće i stanove. Često uzmu i cijelu obitelj, svoju ženu i djecu. To je vrlo tragično. Ne samo uništenje kamenih zgrada već i uništenje ljudi i obitelji.'
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
