Europska komisija je puna nade. Makedonska vlada bi možda mogla uskoro okončati 25-godišnji spor s Grčkom oko imena zemlje . Iz Bruxellesa dolazi obavijest kako Europska komisija želi vidjeti konkretne rezultate skopskih i atenskih pregovora. Održavanje dobrih odnosa među susjedima, uključujući pregovore i međusobno prihvatljiva rješenja oko imena, pod pokroviteljstvom Ujedinjenih naroda, ostaju osnovicom europskog naloga za grčko-makedonski spor. U tom je smislu iz Bruxellesa stigla pozitivna reakcija i pohvala makedonskoj vladi.
Ljevičarska vlada u Ateni također je optimistična oko rješenja spora koji je službenu bivšu jugoslavensku Republiku Makedoniju (FYROM; koju Republika Hrvatska u bilateralnim odnosima naziva Republikom Makedonijom) spriječio u pridruživanju Europskoj uniji i NATO-u. Grčki premijer Aleksis Cipras je optimističan i smatra kako su vlade u Ateni i Skopju dovoljno odgovorne kako bi se konačno razriješio ovaj veliki i nepravedan slučaj po makedonsku stranu. I makedonski premijer Zoran Zaev je pri posjetu Solunu rekao kako je rješenje moguće i da bi se ozbiljni pregovori o pridruživanju Europskoj Uniji mogli započeti i po načelu određenja datuma. Nije samo Grčka blokirala otvaranje pregovora s EU, već je to 2012. godine učinila i Bugarska, unatoč pozitivnom mišljenju Bruxellesa oko otvaranja tih pregovora.
Tijekom protekle godine nekoliko se puta pokušalo doći do rješenja spora, ali su obje vlade neuspješne u pronalaženju kompromisa. No, ovog puta brojni analitičari tvrde kako je došao pozitivan politički trenutak jer su na vlasti dvije lijeve vlade, koje su iza sebe ostavile identitetske i nacionalističke politike. S obzirom na grčku prevrtljivost i makedonsku megalomaniju, možemo na to samo reći onu staru: živi bili, pa vidjeli.
Naime, bivša zamjenica premijera u SDSM-ovoj vladi i sadašnja ministrica obrane Radmila Šekerinska tvrdi kako je prethodni konzervativni premijer Nikola Gruevski iz VMRO-DPMNE koristio spor oko imena kao izliku za neostvarivanje reformi koje je najavljivao kao veliku promjenu u makedonskom društvu. Socijaldemokrati su do sada bili na klasičnim makedonskim stavovima kako je logično ime ove zemlje Makedonija, ali u novije vrijeme se socijaldemokrati premišljaju kako bi čak i neko novo i egzotičnije ime moglo goditi i makedonskom identitetu i brendu zemlje u svijetu. Grčka također smatra da Makedonci prisvajaju cjelokupnu helensku prošlost. Kada je međunarodna zračna luka u Skopju imenovana po Aleksandru Velikom / Makedonskom, Grčka je prosvjedovala jer smatra da je on heroj grčke antičke povijesti. Atena je ujedno bila vrlo ljutita zbog projekta Skopje 2014 na koji je premijer Gruevski potrošio stotine milijuna eura s ciljem izgradnje spomenika i spomen područja povijesnim ličnostima Makedonije.
Socijaldemokrat Zaev izražava stavove kojima želi okrenuti takvu putanju makedonske vlade, pa je u prosincu prošle godine rekao kako se odriče ideje da je Makedonija jedini sljednik Aleksandra, te da povijest pripada ne samo Makedoncima, već i Grcima i mnogim drugim zemljama. Zaev jest u tome u pravu, osobito stoga što je etnička slika i Grčke i Makedonije znatno drugačija nego što je bila u vrijeme Aleksandra Velikog, ali je značajno da je relativno novi makedonski premijer učinio prvi korak za smanjivanje napetosti otkako je nastala neovisna makedonska država. Ukoliko bi se došlo do rješenja, bilo bi to dobro i za Ciprasa i za Zaeva. Cipras bi dobio iznimno potreban prestiž i poštovanje jakog vođe. Rješenje spora s Makedonijom ojačalo bi grčki suverenitet u vrijeme kada Turska počinje razmišljati o promjeni uvjeta Povelje iz Lausanne koji je stvorio granice moderne Grčke i odvojio dio grčkog teritorija u Zapadnoj Trakiji.
Makedoniji bi rješenje otvorilo vrata euroatlantskim institucijama, što bi dodatno konsolidiralo demokratski poredak, dovelo reforme tržišta i jače stisnulo korupciju – no svi dobro znamo kako su te promjene u većini postkomunističkih zemalja većinom kozmetičke, te kako korupcija i favoriziranje na tržištu nastavlja postojati u poslovnoj kulturi koja se gradila kao struktura dugog trajanja. Sjedinjene Države i Rusija također gledaju prema obje zemlje, te nastoje graditi suradnju s Atenom i Skopjem u vidu geostrateških dobitaka, te smanjivanja radikalizacije i ekstremizma na Balkanu. Tako Washington želi proširiti svoju vojnu prisutnost u Grčkoj i stvoriti nove vojne baze u zemlji koja je bremenita svojim zemljopisnim položajem. Ujedno se u Grčkoj valja spriječiti daljnji migrantski prodor prema Europi. A to godi, dakako, i Europskoj uniji.
U međuvremenu se zbog pregovora o makedonskom imenu u Ateni razvila rasprava između vlade i konzervativne oporbene stranke Nova Demokracija (Nea Demokratia, ND). Iz ove stranke došao je i negdašnji premijer Kostas Karamanlis koji je 2008. definitivno blokirao ulazak Makedonije u NATO Savez. Grčka zahtijeva da se uz ime Makedonije stavi sufiks ili prefiks koji će se moći koristiti u odnosu prema svima. Ovaj zahtjev je Grčka naglasila još 2008. godine na NATO-ovom susretu u Bukureštu, a koji je ponovio 3. siječnja ove grčki ministar vanjskih poslova Nikos Kocias. Njemu predstoji susret s političarima u Skopju, ne bi li se dodatno povećalo povjerenje između dvije zemlje, no diplomati su i dalje oprezni, te ne najavljuju raspravu o imenu.
Karamanlis se ponovno oglasio sada, upozoravajući Sirizinu vladu kako nema nacionalnog dogovora oko imena grčkog sjevernog susjeda. Cipras nije siguran ni u vlastitoj koalicijskoj vladi. Panos Kamenos, šef stranke desnog centra Nezavisni Grci, koja je mlađi partner Sirizi u grčkoj vladi, već je najavio kako njegova stranka neće prihvatiti niti jedno rješenje koje u sebi sadrži ime Makedonija, no za svaki slučaj je izrazio povjerenje u djelovanje ministra vanjskih poslova. Konzervativna oporba prijeti pokretom za izglasavanje nepovjerenja u vladi ukoliko će Siriza samostalno prihvatiti rješenje spora. Bivša ministrica vanjskih poslova Dora Bakojani, koja je ujedno sestra trenutačnog predsjednika ND-a Kirakosa Micotakisa, također je javno upozorila da Grčka mora imati jedinstven stav ili uopće nikakav. No, i u ND-u i u Nezavisnim Grcima postoji unutarnje razlike oko ovog pitanja. Sve te razlike bi mogle nestati ukoliko Atena čvrsto stane na američku stranu u multipolarnim političkim odnosima.
Naime, u studenom je Atlantic Council, think tank stručnjaka i savjetnika State Departmenta i NATO-a, održao stručnu konferenciju o Balkanu i objavio studiju o novoj američkoj strategiji za Balkan, u kojoj Atlantsko vijeće savjetuje da se sve zemlje Zapadnog Balkana što prije uključe u NATO Savez, te da će Sjedinjene Države preuzeti ključnu ulogu u regiji, uz koordinacijske napore Europske unije. Na konferenciji je sudjelovao i makedonski ministar vanjskih poslova Nikola Dimitrov, kojega je dočekala neobična počast. Vijeće za vanjsku politiku (CFR), koje oblikuje američku vanjskopolitičku viziju od 1921. godine, također je postavilo Balkan na visoko treće mjesto prioriteta u 2018. godini, nakon Sjeverne Koreje i borbe protiv radikalnih islamista. Ukoliko će Grčka biti skladan partner takvoj američkoj viziji, pritisak Washingtona na Atenu i Skopje može dovesti do rješenja spora do polovice 2018. godine, što je u nedavnom razgovoru za makedonski tisak potvrdio i premijer Zaev.
Promjena imena, međutim, neće dovesti i do raspleta identitetskog gordijskog čvora između dvije države, ne samo po pitanju nasljedstva helenske kulture, već i po pitanju autokefalnosti Makedonske pravoslavne crkve odnosno Ohridske arhiepiskopije, koju negira ponajviše Srpska i Grčka pravoslavna crkva.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
