Svake godine velik dio od 1,6 milijardi muslimana na svijetu pokušava otići u Meku na hadžiluk. Otprilike tri milijuna muslimana to i ostvari. Odluku koliko ljudi može doći na ovo najvažnije hodočašće islama, kao i otkuda, donosi Ministarstvo za hadž Kraljevine Saudijske Arabije. Za saudijsku vladu, radi se o mamutskom logističkom izazovu.
Hadžiluk je jedan od najvećih okupljanja na jednom mjestu. Hodočasnici pristižu iz gotovo svake zemlje na svijetu, a neki cijeli život provedu skupljajući novac da pođu na ovo fizičko, ali i duhovno putovanje. Njihov put najčešće počinje na Međunarodnoj zračnoj luci Kralj Abdulaziz, i to na terminalu koji je posvećen samo hodočasnicima, izgrađen u obliku beduinskog šatora. Hodočašće se odvija na području grada Meke i bliže okolice, te od vlasti zahtjeva koordinaciju smještaja, hrane, vode, zdravstvenih usluga, prijevoza, sigurnosti, te svakog drugog pitanja. Kako bi sve moglo funkcionirati na zamišljen način, Saudijska Arabija nameće striktni sustav kvota.
Kvote se odlučuju prema broju građana iz svake zemlje, ali je na samim tim zemljama i islamskim zajednicama u njima da odluče kako će ispuniti te kvote. U nekim je zemljama proces temeljen na korupciji i nejednakosti, ali većinom je moguće lako ostvariti odlazak na hadž. Indonezija je najveća muslimanska zemlja po broju stanovnika. Zbog toga im Saudijci dopuštaju najveći broj dolazaka. U 2013. na hadž je krenulo 211 tisuća Indonežana. Prošle godine ih je bilo 178 tisuća. Naime, saudijska vlada je smanjila kvote po zemaljama kako bi se neometano dovršavao višegodišnji građevinski projekt koji bi trebao povećati površinu glavnih vjerskih stjecišta. Općenito je pravilo da saudijska zemlja pokušava dati jedno mjesto na tisuću muslimana u jednoj zemlji, iako Indonezija i mnoge druge zemlje ostvaruju značajno manju brojku dolazaka, posebice nakon nedavnih redukcija kvota.
U samim tim zemljama razvija se poseban birokratski postupak. Primjerice, indonezijska vlada je razvila značajan sustav. Svaki hodočasnik koji se nada krenuti prema Meki mora platiti najmanje dvije tisuće dolara. Radi se o iznosu istovjetnom minimalnoj godišnjoj plaći u glavnom gradu Džakarti, gdje je minimalna plaća puno veća nego u ostatku zemlje. Čak 43 posto Indonežana živi s manje od dva dolara dnevno. Ovo plaćanje osigurava mjesto na listi čekanja, koja može trajati i 17 godina. U međuvremenu, novac ide u fond za hadž koji vodi Ministarstvo vjerskih poslova. Ministar Suryadharma Ali, čelnik islamističke Stranke ujedinjenog razvoja, bio je pod istragom 2014. zbog lošeg upravljanja tim fondom.
Nakon Indonezije, najveće zemlje po kvotama su redom Pakistan, Indija i Bangladeš, koji također imaju vlastite sustave odlučivanja tko može, a tko ne može poći na hodočašće. Pakistanci izvlače dobitnike iz popisa, a ostali se potom nalaze na listi čekanja. Vlada u Islamabadu je optužena da dio kvote prepušta privatnim turoperatorima u zamjenu za mito. Jedan od četiri indijskih muslimana također ima pravo kretanja na hadž, ali mnogi ne uspiju doći do svog mjesta jer postoji cijeli niz supkvota, kao i dobitnih izvlačenja na lokalnoj i federalnoj razini. U Bangladešu je prošle godine došlo do velikog razočarenja jer je 30 tisuća Bangladešana ostalo kod kuće iako je trećina platila već svoj put, a sve jer je vladina mrežna stranica greškom dopustila da se prijavi previše ljudi.
Smanjivanje kvota vodi često pokušaju hodočasnika da zaobiđu restrikcije. Ali, svaki hodočasnik koji se nađe u Meki bez dopuštenja, biva odmah deportiran i dobiva desetogodišnju zabranu ulaska u Saudijsku Arabiju. Sve žene ispod 45 godina suočavaju se s istom kaznom ako ne putuju s bliskim muškim srodnikom ili mužem.
Jedan od razloga smanjivanja kvota jest i nesposobnost saudijske vlade da dovoljno dobro upravlja procesom hadža. To vodi velikim nesrećama po kojima je Meka poznata. Između 1990. i 2015. tisuće ljudi umrlo je u stampedima i nesrećama. Prošlogodišnja je nesreća najviše pogodila iranske hodočasnike nakon urušavanja mosta i to nedugo nakon pada kranova i drugih infrastrukturnih pogrešaka. Saudijska vlada nastoji popraviti logistiku i sigurnost, te zapošljava preko stotinu tisuća sigurnosnog osoblja, stavlja u pogon 17 bolnica i 129 centara za primarnu zdravstvenu zaštitu, te 106 medicinskih timova koji se nalaze među samim hodočasnicima u tjedan dana koliko hadžiluk traje. Usporedba s 1927. pokazuje koliko je putovanje postalo lakše, sigurnije i dostupnije. Samo je sto tisuća hodočasnika te godine došlo na hadž, nakon teškog putovanja kopnom i morem. Masovna putovanja će se nastaviti, te se planira da bi se svake godine povećavala brojka na pet milijuna novih hodočasnika.
Među njima je i 64 tisuće Iranaca. Saudijska uprava nastoji da se Irance grupno nadzire, posebice nakon nekoliko incidenata iz bliže povijesti. Sukob između iranskih antiameričkih prosvjednika i sigurnosnih snaga 1987. dovelo je do smrti 402 hodočasnika. Teroristički napad 1989., u kojemu je jedna osoba poginula, a ranjeno je 16, kasnije je opisan kao djelo kuvajtskih šijita s iranskim zaleđem. Iran je odbacio te optužbe, ali Saudijci su uhvatili 16 kuvajtskih šijita te ih osudili na smrt odrubljivanjem glave. Napetost između Saudijske Arabije i Irana svakako nije nova stvar, ali nedavne izjave iranskih službenika mogu dovesti do situacije da Saudijska Arabija namjerno odgađa susret između dvije zemlje ne bi li time po prvi puta spriječila iranske hodočasnike da krenu na svoju vjersku obvezu.
Predstavnik iranskog Vrhovnog vođe hodžatoleslam Sejed Ali Gazi Askar javno je izjavio da postoji takva namjera sa saudijske strane, te da ukoliko u idućim danima ne dođe do rasprave o smještaju, prijevozu, prehrani i drugim logističkim pitanjima za iranske hodočasnike, postat će vrlo teško da Iranci ove godine dođu u Meku. Čelnik iranske Organizacije za hadž i hodočašća Said Ohadi izražava također veliku zabrinutost. Razgovori saudijske i iranske strane trebali su se održati 7. siječnja, potom 9. ožujka, ali niti jedan sastanak nije održan. Saudijci su prvo svalili krivnju na krivu komunikaciju između saudijskog Ministarstva vanjskih poslova i konzulata u Ujedinjenim arapskim emiratima (Iran i Saudijska Arabija prekinuli su diplomatske odnose). Potom su odbijene vize iranskoj delegaciji za susret 9. ožujka. Ohadi je potom izjavio da nažalost nema nade da će Iranci ove godine moći na hadžiluk.
I prije nego li su prekinuti diplomatski odnosi Teherana i Rijada u siječnju, nakon pogubljenja šijitskog lidera Šejha Nimra al-Nimra i napada na saudijsko veleposlanstvo u Teheranu, regionalno neprijateljstvo i proxy ratovi u Siriji, Jemenu i Libanonu, hadžiluk je bio područje snažnog iskazivanja nezadovoljstva. U travnju 2015. Iran je suspendirao neobvezatno hodočašće (umra) koje se može poduzeti bilo kada, nakon što su dva iranska tinejdžera odvojena od svojih obitelji, te su ih na saudijskoj zračnoj luci pretražili na način koji se može smatrati seksualnim napadom. Iako je Saudijska Arabija poručila da su počinitelji kažnjeni, Gazi Askar je rekao kako reakcija Saudijaca nije dovoljna. Otprilike 850 tisuća Iranaca ide na umru svake godine.
Prošle godine osam Iranaca poginulo je zajedno s još 99 hodočasnika kada se u rujnu srušio kran u Džedi. Stampedo u gradu Mini završio je smrću od preko četiri stotine Iranaca. Iranski dužnosnici, uključujući Vrhovnog vođu Islamske revolucije ajatolaha Alija Hameneija, optužili su Rijad za loše upravljanje hadžilukom. Iranci do sada nisu kompenzirani za nesreće, te obitelji stradalih nisu dobili odštete.
Prethodnih godina političke razlike su stavljene u stranu zbog značaja hadžiluka. Međutim, ove godine se čini da je situacija različita. Dodatna je poteškoća što je Saudijska Arabija ukinula sve zrakoplovne veze s Iranom, pa svi hodočasnici, ako će uopće moći krenuti na hadž, ići će preko neke druge zemlje, najvjerojatnije Ujedinjenih arapskih emirata. Saudijski ministar vanjskih poslova Adel al-Džubejr komentirao je da su iranski hodočasnici dobrodošli u Meku i Medinu, unatoč političkim napetostima. Ohadi je na to odgovorio da se nada kako će se razriješiti proturječnosti između riječi i djela saudijskih dužnosnika. Hadžiluk ove godine počinje devetoga rujna.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
