U Mosulu je sve počelo. Dana 29. lipnja 2014. Ibrahim Avad Ibrahim al-Badri, danas poznatiji kao Abu Bakr al-Bagdadi popeo se na minber džamije al-Nuri u Mosulu i objavio da je nastao novi svjetski kalifat, na čijem čelu je on sam, te se prozvao kalifom Ibrahimom. Dvije godine potom, Mosul se nalazi pred padom. Iračke snage napreduju prema ovom gradu sa svih strana svijeta. Kurdski pešmerge, koji brane preko tisuću kilometara razgraničenja između autonomne Kurdistanske regije i područja koje kontrolira Daeš, kreću sa sjevera i istoka, dok vladine snage okružuju grad s juga i zapada.
Prije četiri mjeseca započela je oslobodilačka akcija za Ninivu, a 9. srpnja su iračke snage uspjele zauzeti strateški važnu zračnu luku Kajara, koja se nalazi na južnom dijelu provincije Nineva. Ova ofenziva, započeta u ožujku ove godine, je slabo napredovala, a ponegdje i stala. Pobjeda u Kajari će donijeti strateški važnu točku jer povezuje iračke sigurnosne snage s lokalnim sunitskim plemenskim saveznicima, te omogućuje vojnu i logističku potporu. Stoga će Kajara biti glavna baza za operacije oslobađanja ovog dijela Iraka od Daeša (ISIL). Ista zrakoplovna baza je bila središte regrutiranja novih boraca Daeša i početna točka njihovih zlodjela.
Sada su iračke snage u taktičkoj prednosti, jer također kontroliraju cestu koja povezuje Mosul, najveći grad pod upravom Daeša, s također okupiranim teritorijem u Širkatu i Havidži, koji se nalaze u provincijama Salahudin i Kirkuk. Amerikanci su već najavili da će Kajara biti od velike pomoći protuterorističkoj koaliciji, jer se koalicijske snage mogu lako utvrditi u bazi, gdje se mogu spuštati i američki helikopteri. Kajara bi se po tom planu trebala koristiti kao središnje mjesto za američke savjetnike u napredovanju prema Mosulu. No, Amerikanci nisu zadovoljni samo tom strateškom pozicijom, već i činjenicom da je iračka vojska ostvarila pobjede ovdje, kao i u Ramadiju, Faludži i Tikritu bez puno uključenosti šijitskih paramilitarnih jedinica, za koje Washington vjeruje da su pod upravom susjednog Irana.
Kurdi ne vjeruju da će iračka vojska sama biti sposobna osloboditi Mosul od terorista. Kurdistanska autonomna vlast smatra da je iračka vojska još uvijek nedovoljno kapacitirana da preuzme drugi najveći irački grad, ali pozdravlja akcije koje čiste područje Mahmur, jugozapadno od Mosula. Ipak, Kurdi su zabrinuti zbog sporih priprema za preuzimanje Mosula. Iračka vojska, prema njihovim informacijama, ili nema planove kako zauzeti grad, ili ih vlada u Bagdadu ne želi podijeliti s vladom u Erbilu.
Ova kurdska misao tiče se ne samo izbacivanja Daeša iz Mosula, već sposobnosti održavanja grada nakon oslobođenja. U Erbilu se jasno dalo na znanje da pešmerge ne mogu voditi bitke u područjima koje naseljavaju Arapi. Mosul će stoga biti vrlo izazovan jer grad okuplja različite etničke i vjerske skupine, uključujući Kurde, Jazide, Turkmene, kršćane, te sunitske i šijitske muslimane. Stoga je potrebno postići politički dogovor između lokalnog stanovništva kako bi Mosul mogao ponovno biti grad tipične bliskoistočne različitosti.
Operacije koje se sada izvode u provinciji Nineve tek je lagana vježba za težak zadatak osvajanja Mosula, gdje će iračka vojska morati pokazati svu svoju sposobnost. U gradu živi oko milijun ljudi, pod strogim nadzorom militanata, i bez očekivanja da će se taj narod dignuti protiv svojih trenutačnih strahovladara. Postoje podaci koji govore da se Daeš priprema za konačni obračun s iračkim snagama, postavljajući bombe po cijelom gradu i gradeći utvrđenja, vojne straže, protuavionsku artiljeriju i rovove po središtu grada.
Kao i u Faludži, i stanovnici Mosula su objeručke prihvatili dolazak Daeša u njihov grad, kao izraz otpora prema diskriminaciji koju su osjećali od strane bivšeg premijera Nurija al-Malikija. I tu dolazimo do važnog pitanja da li će se sukobi nastaviti kada se iračka sunitska prostranstva oslobode od Daeša. To je pitanje posebice važno jer je sunitska zajednica u Iraku politički neujedinjena, te su nastali mnogi politički i vjerski vođe koji se međusobno optužuju i bore za utjecaj u sunitskim područjima. Posebice se to odnosi na Iračku islamsku stranku, koju vodi bivši predsjednik iračkog parlamenta Ajad al-Samarai, te Sunitsku dotu pod vodstvom Divana Abdul-Latifa al-Hamima. Ujedno ne postoji sunitska vjerska ličnost koja bi ujedinila sunitske Arape i doprinijela jačanju sunitskog identiteta koji bi mogao utjecati na političke elite.
Čim su se počela oslobađati područja u provincijama Anbar, Salahudin i Nineve, počele su kavge među sunitskim političkim strankama, do te mjere da sada postoje čak zahtjevi da se pojedine provincije, poput Anbara, podijele na dvije provincije, kako bi opstao politički mir. Politička kontrola tih područja, dakako, ima ekonomsku pozadinu. Već je sada jasno da su neke političke stranke podijelile Ramadi, koji je oslobođen od ruku terorističkih ekstremista u prosincu. U tim regijama su poslove dobile građevinske tvrtke koje su povezane s određenom političkom opcijom.
Poteškoća je što su razne političke strane ujedno podržane od raznih borbenih i naoružanih skupina. Tako jedinice Plemenske narodne mobilizacije čine sunitski borci u sunitskim pokrajinama, te se suočavaju sa Zaštitnim plemenima, skupini koja kontrolira iračku granicu sa Saudijskom Arabijom i Jordanom. Među njima se očekuju i izravni oružani sukobi u područjima koje se oslobađa od Daeša, te nastaje borba za politički i ekonomski utjecaj na praznom prostoru. Stoga se sada doista očekuje da će se sukobi nastaviti u sunitskim pokrajinama i nakon oslobođenja od Daeša. Ta će područja preko noći doživjeti oružani politički sukob za doticanje političkog i geografskog utjecaja, a iračka vlada će se naći u teškom položaju jer bi se ovaj sukob mogao pokazati jednako ozbiljnim kao i dosadašnji.
Istodobno se mnoge političke i društvene skupine osjećaju marginalizirano i izdvojeno od vlade pod vodstvom Hajdera al-Abadija. S obzirom na povijest sunitske oporbe šijitskoj većini od 2003., moguće je da se među naoružanim sunitskim skupinama ponovno stvori provincijski ekstremistički otpor koji će uvesti terorizam kao stalnost svoje borbe. Posebno će se to dogoditi ako će se nastaviti ostvarivati determinirani kaos u kojemu će susjedne zemlje pomagati one skupine koje se bore protiv sunitskih političkih i društvenih odličnika koji se zalažu za jedinstvo iračke države i oblik konsocijacijske demokracije u Iraku, kao i protiv središnje vlade u Bagdadu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
