Otkako je došao na vlast 2011. godine sjevernokorejski vođa Kim Jong-un je bio predan ostvarenju dva cilja: jakom programu nuklearnog naoružanja i gospodarskom razvoju. Prvi cilj je više-manje ostvaren, pa Kim pokušava sada stvoriti slobodan put za dosizanje drugog cilja, a za to mu je odlično poslužila manifestacija Zimskih olimpijskih igara u Južnoj Koreji. One su došle kao privremeni predah od rastućih napetosti na Korejskom poluotoku u posljednjih dvije godine. Olimpijada u južnokorejskom gradu Pyeongchangu donosi više od samog doticaja. Ipak, neki vojni stručnjaci i dalje smatraju kako mogućnost rata između dvije zemlje nadilazi pedeset posto šansi.
Nakon godina ubrzanog razvoja balističkih projektila, što je kulminiralo uspješnim ispitivanjima interkontinentalnih raketa i navodno stvaranjem H-bombe prošle godine, sjevernokorejski nuklearni program postao je prijetnjom ne samo svojim susjedima, već i Sjedinjenim Državama. Odgovor američkog predsjednika Donalda Trumpa dodatno je povećao napetosti. Ipak, prvog dana nove godine, Kim Jong-un je pozvao na bolje odnose s Južnom Korejom, a potom se složio i za sudjelovanje sjevernokorejskih sportaša na Olimpijadi. Takav zaokret je isprva sve iznenadio.
No, to jest dio politike linije Byungjin, koja usmjerava Pjongjang prema nuklearnom naoružanju i gospodarskoj razvijenosti. Gospodarska slika sve je lošija zbog režima pojačanih sankcija. Primjerice, sankcije koje su nametnute u rujnu 2017. godine na izvoz tekstila, ugljena i drugih izvoznih dobara smanjili su sjevernokorejski izvoz za 90 posto. Prema podacima južnokorejske središnje banke, Sjeverna Koreja je uspjela ostvariti gospodarski rast od 3,9 posto 2016. godine, da bi opet opao godinu dana kasnije. Kim sada nastoji pronaći najbolji način za jačanje sjevernokorejskoga gospodarstva, a da istovremeno ne mora zaustaviti napredak programa nuklearnog naoružanja. U tu svrhu, Kim želi oslabiti međunarodnu koaliciju koja nameće sankcije. Njegova kampanja započinje s Južnom Korejom, gdje koristi etnički nacionalizam za postavljanje prepreke između Seoula i Washingtona, a možda naposljetku uspije u potpunosti nagovoriti svoju južnu braću na napuštanje koalicije protiv Pjongjanga. U dugoročnijem smislu, Kim se nada da će međunarodna zajednica prihvatiti postojanje nuklearne Sjeverne Koreje baš kao što je prihvatila opstanak nuklearnog Pakistana.
Naravno, Južna Koreja shvaća kakvu igru sjeverni susjed vodi. Otkako je inauguriran novi južnokorejski predsjednik Moon Jae-in, Seoul nastoji pronaći dobar način za izbjegavanje egzistencijalne prijetnje nuklearnim ratom. Stoga je odlučio iskoristiti Zimsku olimpijadu kao mogućnost ne samo da oslabi napetosti na Korejskom poluotoku, već da iskoristi ovaj trenutak za dijalog o napuštanju nuklearnog naoružanja. I dok se mogućnost da Južnokorejci prihvate sjevernokorejsku retoriku prema mirnim i dobrosusjedskim odnosima ne može isključiti, većina Koreanaca ne može više trpjeti sjevernokorejske provokacije i vrlo će teško prihvatiti novi Kimov šarm. Krajem siječnja je Moon jasno naznačio kako se ne može očekivati poboljšanje odnosa s Pjongjangom ukoliko Sjeverna Koreja ne odustane od programa nuklearnog naoružanja. Uistinu, njegovi napori za otvaranje dijaloga sa Sjeverom temelje se na hladnom diplomatskom realizmu, a ne na naivnom idealizmu.
Što se tiče Sjedinjenih Država, njihovo učešće u međukorejskim razgovorima odražavaju istovremeno skepticizam i očekivanja. Trump je izrazio potporu ovakvim nastojanjima, ali Amerikanci su i dalje zabrinuti zbog potencijalnih ugroza saveza između Washingtona i Seoula. Neki američki dužnosnici se i dalje bave idejama o mogućnosti brzog i učinkovitog napada na Sjevernu Koreju, potez koji bi odnio na stotine tisuća života. Oni govore kako nema nikakvog jamstva da bi Sjeverna Koreja mogla biti sposobna razlučiti radi li se o jednom udarcu ili objavi rata, a čak i ako Pjongjang uspije iščitati namjere Bijele kuće, nema jamstava kako bi sjevernokorejski režim uopće na te namjere reagirao.
Kako bi se takvo rješenje izbjeglo, i s obzirom da Kim odbija raspravljati proces de-nuklearizacije sa svojom korejskom braćom na Jugu, Moon sada mora shvatiti kako će izgraditi međukorejski dijalog i kako pomoći u organiziranju izravnih pregovora između Sjeverne Koreje i Sjedinjenih Država. U tom smislu se na Olimpijadi očekuje tihi susret američkog potpredsjednika Mikea Pencea i predsjednika predsjedništva Vrhovne narodne skupštine Sjeverne Koreje Kim Yong-nama. Zapravo, Moon je napravio maestralan posao: ne samo da je izborio mogućnost da Sjeverna Koreja dođe na Zimsku Olimpijadu u Pyeongchang; također je uvjerio američkog predsjednika da je to Trumpova ideja. Time je uspio blokirati sjevernokorejsku prijetnju Olimpijadi i izbjeći sukob s Amerikancima. Ipak, dogovor koji je vođen u pograničnom selu Panmunjom nije doveo do onog glavnog pitanja nuklearnog naoružanja.
Naposljetku je Trump taj koji mora iskoristiti ovu priliku za započetak razgovora. Činjenica je kako samo sankcije ne mogu doseći rezultate koje priželjkuju Sjedinjene Države ili njegovi saveznici. Pregovori su potrebni, ako ništa drugo onda barem da se shvate prave namjere Sjeverne Koreje odnosno je li nuklearni program Pjongjanga obramben ili ofenzivan projekt. Za to će trebati daleko više od Trumpovog maksimalnog pritiska i započeti s daleko većim doticajima s Pjongjangom.
Kada Olimpijske igre završe, Sjeverna Koreja će vjerojatno nastaviti koristiti diplomatsku otvorenost za razgovore u područjima koji se ne dotiču nuklearnog programa, a osobito u onim pitanjima koja se odnose na američko-južnokorejsko partnerstvo. Kim će i dalje pokušavati dokazati kako Sjever može mirno živjeti sa svojim susjedima čak i ako održava nuklearni arsenal na životu, osobito stoga što Trump biva sve više nepopularniji u Južnoj Koreji. Koliko je važna alternativa Trumpovim ratnim pokličima govori i veliko oduševljenje Južnokoreanaca koji su pljeskali vlakovima sportaša i podupiratelja iz Sjeverne Koreje, a vrhunac je bio izlazak na olimpijski stadion jedinstvene Koreje pod jednom zastavom. Određen je problem što sjevernokorejski dužnosnici smatraju kako su pozvani na Olimpijadu zbog njihovog nuklearnog programa, jer se južni susjedi tog razvoja boje ili mu pristupaju sa strahopoštovanjem. Takvu reakciju sada očekuju i s drugim državama svijeta.
No, Moon nije toliko mek. Izolacija sjevernokorejskog režima će se nastaviti nakon Olimpijade i Sjever ne može računati da će Jug pristati na otvaranje industrijskog kompleksa Kaesong, jednog od najambicioznijih suradnji Sjeverne i Južne Koreje za vrijeme približavanja između 2003. i 2009. godine. Moon nema za sada interesa u tom smjeru. Moon je jedan od najlukavijih južnokorejskih predsjednika u posljednje vrijeme; zna da je važno poticati Trumpov ego i iskoristit će svaku mogućnost američke slabosti za održavanje politike mrkve i batine prema Pjongjangu. Njegova najveća poteškoća može biti nastavak vojne suradnje s Amerikancima. U slučaju nastavka takve suradnje, Seoul i Washington će morati održavati vojne vježbe, što se u potpunosti protivi sadašnjem olimpijskom duhu, a može imati negativan odjek ne samo u Pjongjangu, već i u Pekingu i Moskvi.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
