U sukobu velikih sila često tzv. male države imaju veliku ulogu. Kuba je izvrstan primjer. Upravo se mala otočna karipska nacija nalazi na prvoj crti užarenih odnosa Washingtona i Moskve. Iako je potkraj 2014. započelo "Kubansko zatopljenje" odnosno iznenadno poboljšanje odnosa Sjedinjenih Država i Republike Kube, Havana i dalje ostaje glavni ruski saveznik u Zapadnoj hemisferi. Štoviše, odnosi Ruske Federacije i Kube na razini su strateškog partnerstva. Posljednjih mjeseci i tjedana, tj. nakon dolaska Donalda Trumpa na vlast u Americi, zahvaljujući novoj američkoj administraciji i nekim drugim okolnostima, američko-kubanski odnosi počeli su se sve više pogoršavati, a istovremeno rusko-kubanski odnosi stalno se unapređuju.
Rusija i Kuba imaju dugu povijest izvrsnih odnosa još od pobjede Kubanske revolucije 1959. U listopadu 1962. odigrala se slavna Kubanska raketna kriza kad su SSSR i SAD bili na rubu nuklearnog rata. Sovjetski Savez je do svoga kraha subvencionirao kubansko gospodarstvo, a suradnja je bila bogata na svim poljima. Devedesetih kooperacija je bila minorna. Nakon raspada SSSR-a Kuba se našla u specifičnom položaju te je tražila nove saveznike koja je pronašla u ljevičarskim vladama Latinske Amerike kao što su Venezuela, Nikaragva, Bolivija, Ekvador.
2000-ih Moskva je počela obnavljati svoje partnerske odnose s Havanom. 2000. je ruski predsjednik Vladimir Putin po prvi put posjetio komunistički otok. Kubanski predsjednik Raul Castro je 2009. bio prvi put u Moskvi nakon kraja Hladnog rata. U srpnju 2014. Putin je odradio važan posjet državama Latinske Amerike pritom posjetivši Brazil, Argentinu, Kubu i Nikaragvu. U Havani su Putin i Castro bili tako bliski da su američki mediji proglasili da Rusi i Kubanci "partijaju" kao da je 1962. 2014. Rusi su otpisali kubanski dug od 32 milijarde $ i nastavili suradnju na mnogim poljima poput energetike, vojske, istraživanja nafte, turizma i sl. 2015. Castro je posjetio Moskvu i potpisao sporazume s Rusima koji omogućuju investicije u razvoj infrastrukture i istraživanje nafte na Kubi. Također, Rusi su Kubancima posudili 1.2 milijuna € kako bi razvijali termalnu energiju. Bilateralna trgovinska razmjena iznosi oko 200 milijuna $. Rusija je kontinuirano kritizirala američku blokadu Kube koja je otočnom gospodarstvu nanijela štetu od oko 750 milijardi dolara.
Što se tiče vojne suradnje do 2001. na Kubi je djelovala ruska špijunska baza Lourdes. Zatvorena je zbog visokih troškova i zbog poboljšanja rusko-američkih odnosa.Nakon pogoršanja odnosa sa Zapadom 2014., baza nije nanovo otvorena jer Putin smatra kako Rusija može obraniti svoje potrebe bez te komponente. U travnju 2016. zastupnici Komunističke partije u ruskoj Dumi predložili su ponovno otvaranje navedene špijunske baze ali i postavljanje ruskih balističkih raketa na otok kao odgovor na jačanje američkih vojnih snaga u istočnoj Europi. U jesen iste godine iz ruskog ministarstva obrane pojavile su se naznake da bi Rusija ponovo mogla instalirati vojne baze na Kubi kao i u Vijetnamu. To se još nije dogodilo, ali su zato u prosincu prošle godine u Havani dvije strane potpisale obrambeni sporazum kojemu je svrha povećanje suradnje, ali i modernizacija kubanskih oružanih snaga do 2020. Na sastanku su ruski zamjenik premijera Dmitrij Rogozin i potpredsjednik kubanskog vijeća ministara Ricardo Cabrisas Ruiz potpisali još šest sporazuma koji uključuju promet, zdravstvo, graditeljstvo i električnu energiju. U rujnu prošle godine Rusija je ponudila Kubi 55 bilateralnih zajedničkih projekata od infrastrukture do ekonomskog razvoja u vrijednosti od skoro 4 milijarde USD za razdoblje do 2020.
U svibnju ove godine Rusija je krenula ponovo slati velike količine nafte Kubi zato što je glavni kubanski opskrbljivač nafte, Venezuela, u teškom gospodarskom stanju pa Caracas jedva izvozi naftu. Uvoz nafte iz Venezuele na Kubu opao je za 40% od 2014. Za vrijeme Hladnog rata, SSSR je prodavao Kubi naftu po niskim cijenama u zamjenu za uvoz kubanskog šećera. Iako su detalji sporazuma tajna, vjerojatno danas Rusi prodaju naftu Kubancima pod povoljnijim uvjetima od tržišnih kako bi pomogli svojim saveznicima. Isto radi i Venezuela sukladno sporazumu kojeg su 2000. potpisali Fidel Castro i Hugo Chavez. Međutim, ako u Venezueli dođe do promjene vlasti upitno je hoće li oporba poštivati takve uvjete pa se Kubanci žele osigurati. U zadnje vrijeme događalo se racioniranje električne energije i goriva čak i nestašice potonjeg pa Kubanci žele da ih Rusi spase od novog "specijalnog perioda" ako kriza u Venezueli ne splasne. Izvoz nafte Rusima pomaže da dodatno ojačaju svoj utjecaj s karipskom nacijom koja se nalazi na izuzetnom geostrateškom položaju na rubu Meksičkog zaljeva i Atlantskog oceana.
U lipnju ove godine predsjednik Trump tijekom posjeta Miamiju najavio je da će ponovo uvesti neka ograničenja koja se tiču trgovine i putovanja na Kubu, ali da neće prekinuti diplomatske odnose. Kontroverzni predsjednik smatra da su odluke Obamine administracije donijele još više represije na Kubi. Trumpov memorandum iz lipnja naređuje američkim ministarstvima financija i trgovine da ponovo uvedu zabranu individualnih putovanja Amerikanaca na Kubu, zaustavljanje ekonomskih transakcija s kubanskim vojnim konglomeratom GAESA-om, ali i da se rade redoviti izvještaji o stanju ljudskih prava. Trump neće skinuti sankcije sve dok Kubanci ne oslobode sve političke zatvorenike i održe slobodne višestranačke izbore uz druge uvjete.
Kao odgovor na politiku Trumpove administracije koja je zahladila odnose s Havanom, kubanski predsjednik Castro je u posljednjih nekoliko tjedana učinio značajne korake u približavanju prema Rusiji. Istovremeno Amerikanci istražuju kako su se američki diplomati na Kubi misteriozno razboljeli. Naime, barem 16 diplomata pretrpjelo je tzv. "sonički napad" tj. gubitak sluha, mučninu, glavobolje i poremećaje ravnoteže potkraj 2016. Ne zna se tko je odgovoran za napade na zdravlje diplomata, ali cijeli događaj bi mogao postati prvoklasni skandal. Svakako neće doprinijeti američko-kubanskim odnosima. Ali zato rusko-kubanski odnosi idu dalje.
U zadnjih nekoliko tjedana dva puta su se međusobno sastali kubanski i ruski predstavnici. Predstavnica kubanskog ministarstva vanjskih poslova Josefina Vidal u Moskvi se sastala s ruskim zamjenikom ministra vanjskih poslova Sergejem Rijabkovom potkraj srpnja. Nakon toga se Rijabkov susreo s kubanskim veleposlanikom u Rusiji Emilijom Lozadom Garcijom. Malo je detalja poznato o sastancima, ali su Rusi objavili da su tijekom sastanka dvije strane zabilježile čvrst razvoj prijateljskih odnosa između Rusije i Kube i razmijenili su poglede na aktualnu geopolitičku situaciju. Početkom kolovoza u Moskvi susreli su se predstavnici Kube i Euroazijske ekonomske unije, a tema je bila jačanje suradnje između dviju strana, posebice trgovine. Kuba ima velik interes za poboljšanje partnerstva s državama članicama organizacije.
Republikanski protivnici Obamine politike otvaranja prema Kubi smatraju sve srdačnije kubansko-ruske odnose potvrdom svojih stavova. Najglasniji je svakako senator kubanskih korijena Marco Rubio. "Rusija nastavlja pokušavati proširiti svoju prisutnost u Zapadnoj hemisferi, i Kuba je ključni saveznik Putina. Ovo je još jedan razlog zašto je odluka predsjednika Obame da obogati kubansku vojsku i dijeli obavještajne podatke s Castrovim režimom užasna i suprotna interesima nacionalne sigurnosti SAD-a", izjavio je senator iz Floride. Također, Castrova snažna potpora socijalističkoj vladi Venezuele u pokušajima da napiše novi Ustav sukobljava se s američkom politikom pritiska i sankcija protiv Madurove vlade. Osim toga navodni sonički napadi dodatno štete američko-kubanskim odnosima. Amerikanci su protjerali dva kubanska diplomata iz SAD-a kao reakciju na događaje na Kubi. Republikanci su željni što više razmontirati Obaminu baštinu, a čini se će po pitanju Kube to i uspjeti jer im rasplet ide na ruku.
Srdačni odnosi Rusije i Kube odnosno njihovo strateško partnerstvo maksimalno nervira policymakere u Washingtonu zbog blizine komunističkog otoka koji zbog igranja na rusku kartu otežava vanjskopolitički život SAD-a. Tj. SAD ne može ostvarivati svoje interese kako bi želio jer Rusija štiti Kubu i cijeli niz drugih Latinoameričkih država. Premda je zadnjih godina došlo do kraja Hladnog rata i zatopljenja odnosa između Havane i Washingtona, otkada je Trump došao u Ovalni ured odnosi su opet krenuli silaznom putanjom. Izgledno je da će se takav negativan trend nastaviti. Ali čak i kad bi došlo do boljih odnosa SAD-a i Kube (što je vrlo slabo izgledno dok je Trump u Bijeloj kući), Kuba ostaje i ostat će proruski orijentirana. Nastavit će biti krucijalni ruski saveznik u Latinskoj Americi posebice zbog krize u Venezueli i opće krize ljevice u Latinskoj Americi koja je uvijek otvorena suradnji s Rusijom.
Istovremeno sve bolji napredak odnosa Havane s Pekingom, Teheranom, Pjongjangom i drugim zagovornicima multipolarnosti samo učvršćuje anti-američki stav kubanskih komunista koji dok god budu na vlasti neće odustati od retorike anti-amerikanizma. Kubanci vrlo dobro znaju koliko im je američki višedesetljetni gospodarski embargo naštetio kao i pokušaj političke izolacije. Da, Kuba se brzo mijenja, ali to ne znači uvođenje kapitalizma i podređenost velikom susjedu već vlasti nastoje unaprijediti socijalizam i ići i dalje svojim geopolitičkim stopama. A to mogu uz potporu Rusije.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
