Iračke snage čiste posljednja uporišta terorističke skupine Daeš u Mosulu kao i u seoskim sredinama oko ovog velikog iračkog grada. Sigurnosne snage su pritom uhapsile na desetine stranih boraca, među kojima ima i mnogo Europljana, kao i žena iz Rusije, Njemačke i Čečenije koje su se pridružile ovoj militantnoj skupini. Poznata je činjenica mnogobrojnih stranih boraca u Daešu, čime je ova skupina postala doista međunarodnom terorističkom borbenom jedinicom. Većina njih se vratila u svoje domovine, gdje i dalje predstavljaju opasnost domicilnom stanovništvu uslijed svoje radikalizacije. Otprilike pet tisuća europskih boraca, ponajviše iz Francuske i Belgije, obučeno je u Siriji i Iraku, a trećina se vratila u svoje zemlje.
U Francuskoj je poznat broj od 271 militanta koji su došli natrag u tu zemlju iz ratnih područja Iraka i Sirije. Oni su i dalje velika teroristička prijetnja francuskoj državi koja je navukla dobar dio mržnje islamističkih ekstremista zbog brojnih francuskih vojnih intervencija u islamskim zemljama. Čelnik francuskih specijalnih snaga je potvrdio u lipnju ove godine da su njegove jedinice izravno uključene u ulične borbe u Mosulu, ali je negirao da se tamo bore isključivo protiv militanata koji dolaze iz Francuske. Francuska sudjeluje u američkoj koaliciji protiv Daeša u Iraku, ali također vodi svoju misiju u zapadnoafričkoj/sahelskoj državi Mali gdje nastoji skršiti islamističku pobunu na sjeveru zemlje. Sve to ima svog utjecaja u samoj Francuskoj, gdje su teroristi ubili 130 ljudi u Parizu u studenom 2015. a preko stotinu je poginulo u ostalim napadima u Francuskoj tijekom proteklih dvije i pol godine.
Još jedna država koja se brine zbog broja terorista-povratnika je Tunis. Vlasti u Tunisu promišljaju da li da oduzmu državljanstvo tim ljudima ili da jednostavno prokažu sve osumnjičenike koji mogu imati poveznice s ekstremističkim skupinama, što nije po volji Tunižanima. U svom novogodišnjem govoru tuniski predsjednik Beji Caid Essebsi je čvrsto naznačio da će Tunis implementirati zakon protiv svojih građana koji se vraćaju kući s bojišnica u Siriji, Libiji i Iraku, te da će svi završiti u zatvoru. Tunis je doista u velikim poteškoćama jer oko tri tisuće ljudi bi se moglo vratiti, naoružani ne samo lakim oružjem već i opasnom i ekstremnom ideologijom. Prema tuniskom ustavu, svaki građanin Tunisa može izgubiti svoje državljanstvo ako počini krivično djelo, pridruži se stranoj vojsci ili sudjeluje u razaranju susjedne zemlje ili daje lojalnost drugoj zemlji. Javnost je čvrsto za oduzimanje državljanstva teroristima, a time onda može izbjeći povratak terorista koji su uhićeni u inozemstvu. Međutim, vlada ne može samo tako odbiti povrat tih terorista jer bi se mogla naći u zategnutim diplomatskim odnosima s međunarodnom zajednicom. Postoje pravne i političke odgovornosti vlade u primanju svojih državljana optuženih za terorizam i suđenja tim osobama.
Drugi strani borci su poginuli ili su ih zatočile iračke vojne snage. Odbor za sigurnost i obranu iračkog parlamenta je prošlog mjeseca procijenio sveukupni broj stranih boraca Daeša u toj zemlji na oko trideset tisuća ljudi, od kojih je 28 tisuća poginulo. Druga istraživanja govore o daleko manjem broju stranaca u redovima terorista. Odbor procjenjuje da je devet tisuća boraca stiglo iz Istočne Azije, osam tisuća iz Europe, šest tisuća iz Tunisa i tri tisuće iz Saudijske Arabije, a oni koji su pobjegli od iračke vojske većinom su se vratili kućama. Irački Protuteroristički ured je također javno obznanio da su iračke snage uhitile velik broj ženskih boraca Daeša, iako nije potvrđen točan broj (računa se da je taj broj ipak vrlo malen, nekih dvadeset žena). Potraga za skrivenim džepovima boraca nastavlja se u starom gradu Mosula, a kad se uhite teroristi, predaju se sucima Ureda u Bagdadu. Zatvorenike zatočene u bagdadskom zatvoru Radvanija prvo ispituju u uredu, a potom ih suci rasporede na posebne sudove.
Broj zatočenih nije velik, jer su većina stranih boraca u Mosulu bombaši samoubojice koji se nisu htjeli predati, pa su ili ubijeni u borbi ili su se razorili bombom. Oni uhićeni očekuju snažne kazne. Više od dvadeset žena, među kojima je i pet Njemica, sada su na sudu u Bagdadu gdje se suočavaju s mogućnošću smrtne kazne zbog pridruživanja Daešu, prema odredbama iračkog protuterorističkog zakona. Njihova tijela se kasnije mogu predati njemačkim vlastima, ako će Njemačka to zatražiti. Ali nisu samo ovozemaljski ostaci koji zanimaju zapadne i arapske dužnosnike. Daleko više, obavještajne službe tih zemalja su zainteresirane u iskaze borkinja, a osobito ako bi zatočenice mogle dati bilo koju informaciju o Daešovim ćelijama diljem svijeta te o načinima kako su militanti putovali u Siriju i Irak.
Neke druge procjene govore o različitijim brojkama. Prema regionalnim medijima, strani borci su činili 20 posto Daešovih snaga u Mosulu kada je započela akcija u lipnju, što znači da je tada bilo između 1200 i 6000 stranaca. Brojne borce nevične izravnoj bitci, kao i one koji ne poznaju dobro Mosul, Daeš je poslao u sigurne kuće koje su, međutim, bombardirale iračke snage. Odbor domovinske sigurnosti američkog Kongresa je još 2015. napravio procjenu rizika stranih boraca i terorističkih organizacija u Siriji i Iraku, prema kojemu je broj odlaska u ratnu zonu bio neočekivano velik. Sigurnosna izvješća govore o 25 tisuća stranih (dakle, ne-sirijskih i ne-iračkih) boraca, od kojih je 4500 ljudi stiglo iz zapadnih zemalja.
Oni su otišli u Irak najviše zbog uspješne medijske propagande Daeša i objave kalifata, a ne zbog seksa i novca kao što se ponekad može čitati u medijima. Pravi sadistički kriminalci ipak čine srž Daeša i tu se ponajviše radi o domaćim borcima, ali stranci su privučeni ideologijom. Oni se skrivaju iza svojih srednjovjekovnih maski, ali ne mogu sakriti i bijele Nike tenisice u kojima voze crne i sasvim nove Toyotine SUV automobile koje su im kupili njihovi arabijski donatori.
Među stranim teroristima u Iraku i Siriji ima i osoba s Balkana, posebice iz Bosne i Hercegovine, Sandžaka i Kosova. Policijske agencije u Bosni i Hercegovini upozoravaju još od kraja prošle godine o stotinama osoba koje mogu predstavljati terorističku prijetnju, zajedno s tisućama simpatizera koji neće odati sumnjiva ponašanja i grupacije. To je bio u Sarajevu zaključak razgovora o suradnji s EUROPOL-om u prosincu 2016. Među planovima jest i program o deradikalizaciji, pa tako bosanskohercegovačka policija namjerava posjetiti obitelji povratnika sa sirijskog i iračkog bojišta i raditi s njima na deradikalizaciji. Poučeni iskustvom, sigurnjaci će također raditi s uhićenim teroristima kako ne bi radikalizirali druge osuđenike u zatvoru.
Međutim, dublja istraživanja u Bosni i Hercegovini pokazuju ne samo da je jako pao odlazak iz BiH u Siriju i Irak tijekom 2016. već da je povratak gotovo potpuno nestao. Istraživanje stručnjaka za terorizam i sveučilišnog profesora iz Sarajeva Vlade Anzinovića i islamskog teologa Muhameda Jusića pod naslovom 'Novi zov rata u Siriji i bosanskohercegovački kontingent stranih boraca' utvrdilo je da je u posljednjih pet godina iz Bosne i Hercegovine u rat u Siriji i Iraku otišlo oko 260 ljudi, od čega 180 muškaraca. Gotovo 70 ih je poginulo, a vratilo se sveukupno između 50 i 60 osoba, ali ne samo u BiH (gdje ih ima oko 40) već i u Austriju i Njemačku, s obzirom da se radi o osobama s dvojnim državljanstvom. Sveukupno s Balkana je od 2011. godine za Siriju i Irak otišlo ukupno oko 950 osoba, a pojedinačno najviše s Kosova – 316, a potom iz BiH, Makedonije i Albanije. Iz Hrvatske je otišlo šest osoba, od čega tri žene. Prijetnja stoga postoji u BiH za djelovanjem malenih radikaliziranih zajednica, ali je to daleko od velike prijetnje državnoj stabilnosti. Ipak, nikad se ne treba zaboraviti da je u vidu asimetričnog ratovanja jedna osoba izuzetak, dvije struktura, a tri vojska.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.