Svi znamo koliko je suvremeni svijet 21. stoljeća promjenjiv, čudan, dinamičan, nepredvidiv i drukčiji od onoga što se događalo ranije. U moderno doba informatičke tehnologije, računala, pametnih telefona i sve naprednijih tehnoloških i znanstvenih inovacija, životi žitelja planeta Zemlje su se temeljito promijenili. Promjene su vidljive u politici, ekonomiji, kulturi i drugim poljima. Tu su još moderni procesi poput globalizacije i klimatskih promjena koji nemoguće stvari čine mogućim. Danas su tako ljudi povezaniji i međusobno ovisniji nego ikada ranije, snijeg pada tamo gdje nikad nije padao poput Kuvajta a kiše koje su pune saharskog pijeska padaju po Jadranu.
I kad smo mislili da nas ništa više ne može iznenaditi ipak se dogodi nešto. Šokantno je i frapantno kako se mijenjaju odnosi između Sjedinjenih Država i Sjeverne Koreje. Prije samo nekoliko mjeseci odnosi su bili katastrofalni loši i mainstream mediji su ozbiljno pisali o mogućnosti nuklearnog rata. U kolovozu prošle godine Donald Trump je ispalio svoju famoznu prijetnju "vatre i bijesa" protiv Sjeverne Koreje, a sada je na snazi detant odnosa pa su Kim Jong-un i Trump na putu da postanu najbolji prijatelji. Sjeverna Koreja će se u potpunosti denuklearizirati, zauzvrat će ju preplaviti američka ekonomska i energetska pomoć, investicije, ukinut će se sankcije i nacija će biti u potpunosti integrirana u međunarodnu zajednicu, a sjevernokorejski narod će bolje živjeti, hraniti se i odijevati. Tako barem glase službeni planovi koji se zadnjih dana i tjedana plasiraju u javnost.
Prije neki dan je američki državni tajnik Mike Pompeo izjavio da će njegova država morati uvjeriti Kima da neće tražiti promjenu režima. To je divovska promjena nakon godina u kojima su američke vlasti Kima portretirale kao samoga vraga. Ostalo je nešto manje od mjesec dana prije jedinstvenog povijesnog sastanka između Trumpa i Kima 12. lipnja u Singapuru, a Pompeo je istaknuo da će svaki sporazum između Sjedinjenih Država i Sjeverne Koreje morati sadržavati određena jamstva da će Kim i njegov režim naposljetku ostati na vlasti, tj. da se neće ponoviti scenarij nove obojene revolucije poput Ukrajine ili Libije.
Trumpov savjetnik za nacionalnu sigurnost John Bolton je konzervativac i zagovornik sokolskog pristupa u vanjskoj politici, ali bez obzira na takav politički izričaj zaslužan je za smirivanje odnose s Pjongjangom. No i takav ekspert koji je godinama služio u State Departmentu i Ujedinjenim narodima može napraviti nevjerojatan gaf kada je izjavio da je "libijski model" uzor kojeg DNRK treba slijediti u procesu denuklearizacije. Ako postoji model denuklearizacije koji je odvratan Sjevernim Korejcima onda je to upravo libijski i to zna valjda svatko tko je imalo upoznat s razmišljanjima Sjevera. Nekad moćni libijski vođa Muammar Gaddafi napravio je kobnu pogrešku 2003. kada je pristao na tajne pregovore da odustane od svoga nuklearnog programa u početnoj fazi kako bi popeglao odnose sa Zapadom s kojima je bio desetljećima u sukobu. Ustvari, Gaddafijeve nuklearne ambicije bile su daleko slabije razvijene od sjevernokorejskih. Njegovi fizičari i inženjeri nikada nisu došli blizu situacije da naprave eksploziju atomske bombe. U tom trenutku činilo se da je napravio pravu stvar jer je proces pomirbe sa Zapadom išao dobro, ali je naposljetku Gaddafi odustajanje od nuklearnog programa platio vlastitim životom. Osam godina kasnije počela je unutarnja pobuna njegovog naroda koju su svesrdno podržali SAD i EU, a ostatak se zna.
Što se tiče Sjevernih Korejaca ne postoji gori i strašniji scenarij i stroža kazna od libijskog modela koji čeka vladara toliko nerazborita da popusti pred pritiskom vanjskih neprijatelja i odustane od nuklearnih sposobnosti kako bi udovoljio koaliciji neprijatelja. Što se tiče Boltona, bolje je da govorio o libijskom ili nekom drugom smiješno neprovedivom modelu nego da prijeti preemptivnim napadom ili promjenom režima kao što je to radio u bliskoj prošlosti.
Dinastija Kim je odgovorna za brojne propuste, nedjela i manjkavosti. Odveli su svoju zemlju (koja je do 1960-ih bila bogatija od Južne Koreje) u siromaštvo, nedostatak i manjkavost osnovnih potrepština, prometna infrastruktura i električna mreža su zastarjele i nerazvijene, poljoprivreda je zanemarena. Ali je dinastija Kim uspjela održati režim i državu pri čemu su im nuklearna oružja snažno pomogla. Jednostavno je nedavno kratko objasnio ruski stručnjak za Sjevernu Koreju Andrej Lankov: "Sjeverna Koreja je nuklearna država. To je još jedna životna činjenica." Sada Trump pokušava uvjeriti Kima da ode iz elitnog nuklearnog kluba zato što Amerikanci smatraju da tamo nema pravo biti. Samo devet država je u tom klubu: SAD, Rusija, Kina, Francuska, Velika Britanija, Izrael, Pakistan, Indija i Demokratska Narodna Republika Koreja.
Bolton i ekipa oko Trumpa morat će smisliti bolji model za denuklearizaciju Korejskog poluotoka. To ne može biti ni iranski model. Stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a plus Njemačka su 2015. potpisali Sporazum o zaleđivanju iranskog nuklearnog programa u zamjenu za skidanje sankcija i integraciju Islamske Republike Iran u međunarodnu zajednicu. No sporazum je kako vidimo propao jer se SAD jednostrano povukao iz njega nakon godina mukotrpnih pregovora koje je inicirala Obamina administracija. Iran nije osjetio val investicija niti dolazak novca sa Zapada i opet je na listi neprijateljskih država Washingtonu. Promjena vlasti u Bijeloj kući i dolazak Trumpa sve je promijenio i to nagore.
Usprkos pompoznom travanjskom summitu između Kima i južnokorejskog predsjednika Moon Jae-ina, službenog potpisa mira između dvije Koreje i nakon posljedične Kimove objave da zatvara nuklearno postrojenje "Punggye-ri", potpuna denuklearizacija poluotoka ostaje samo apstrakcija, a nikako realnost. Nije prvi puta da je jucheovski režim pristao na denuklearizaciju. Odličan primjer je dogovor koji su 1992. sklopili Sjever i Jug kako bi postigli "nuklearno slobodni" Korejski poluotok. Taj sporazum bio je bezvrijedan, točnije jedinu vrijednost je predstavljala količina papira na kojima je isprintan. 1994. su Pjongjang i Washington postigli dogovor prema kojemu je Sjeverna Koreja trebala reducirati svoj nuklearni program, a SAD je zauzvrat trebao izgraditi dva nuklearna reaktora kako bi energetski DNRK bila neovisna i isporučivati joj 500 000 tona goriva godišnje i povrh svega normalizirati odnose. Naravno, Amerikanci nikad nisu izgradili nuklearne reaktore, nisu poslali Sjevernim Korejcima ni litru goriva niti je potpisan mirovni sporazum. Tu se vidi jasan obrazac američke politike "mrkve".
Što se tiče susreta dvaju vođa u lipnju u Singapuru, nema sumnje da će i Trump i Kim u njemu istinski uživati. Trump kao cjeloživotni celebrity naprosto uživa biti u centru pozornosti, kamera, fotoaparata i novinara, a susret s dojučerašnjim "smrtnim" neprijateljem bit će upravo to: jedinstveni spektakl. Kim će sa svoje strane također uživati i pokušati šarmirati Trumpa putem laskanja i pričama o viziji nove ere kao što je učinio sa svojim južnokorejskim kolegom. Osmislit će način kako uvjeriti američkog kontroverznog predsjednika da je on zaista "častan" kako ga je Trump nazvao, i možda će Moon obojicu državnika predložiti za Nobelovu nagradu za mir.
Što je onda pravi cilj zbližavanja Washingtona i Pjongjanga? Unatrag godinu dana svijet je potresala velika kriza i napetost odnosa između Amerike i Sjeverne Koreje koja je imala osoban karakter između dvojice lidera. Sjevernokorejski znanstvenici su napravili izvanredan napredak te su uspjeli uspješno testirati dva interkontinentalna balistička projektila koji mogu nositi nuklearne bojeve glave te su testirali hidrogensku bombu. No, za razliku od Obame i drugih prethodnih američkih predsjednika koji su nastojali što više ignorirati sjevernokorejske prijetnje, Trump je uvijek odgovarao te je više puta javno prijetio da se neće ustručavati koristiti silu kako bi natjerao Kimov režim na poslušnost i odustajanje od nuklearnog programa. To je uistinu bila novost jer su svi bivši američki predsjednici bili jasni da nikada neće prvi započeti rat koji bi imao visoku i krvavu cijenu. Prvi bi stradao Seul koji je na meti sjevernokorejskog topništva i koji bi se brzo pretvorio u vatrenu stihiju.
Međutim, Trumpove otvorene prijetnje možda su bile blefiranje, ali s odmakom vremena očito su požnjele rezultat i prisilile Kima da ne isprobava Trumpa. S vremenom je Trump uspio uvjeriti Kinu da nametne oštar režim sankcija Sjevernoj Koreji, ali i Kinezi su iz svojih motiva itekako željni da se stanje na Korejskom poluotoku smiri i ne žele daljnje profiliranje sjevernokorejskih nuklearnih naprava. Sjevernokorejsko gospodarstvo napreduje, ali oštre sankcije koje podržava Kina dugoročno bi imale vrlo negativne posljedice za običan narod. Stoga je u studenom 2017. Kim odlučio napraviti obrat i zaustaviti daljnja nuklearna testiranja te je naposljetku i pristao krenuti u proces denuklearizacije.
Kim je na to krenuo taktički, ali on i njegov krug vlasti nemaju namjeru doista provesti denuklearizaciju. Kimovom režimu su nuklearna oružja garancija opstanka i zaštite od vanjske prijetnje. No, ipak su spremni učiniti velike ustupke jer će zaustaviti testiranja, predati dio svoga nuklearnog programa i načelno pristati na postupni i spori proces denuklearizacije u etapama. To su Sjeverni Korejci već izjavili i za to imaju potporu Kineza. Zauzvrat će im sankcije biti ublažene ili skinute, a dobit će ekonomske subvencije i energetsku pomoć SAD-a. Moguće i određene investicije. Tako će kupiti vrijeme dok Trump ne napusti Bijelu kuću da bi se nakon toga vratili starim navikama.
Teško je reći je li Trump uistinu vjeruje u mogućnost provedbe potpune denuklearizacije. No, ako dogovori sporazum s Kimom o zaustavljanju daljnjih testiranja, razmontiranju i predaji dijela nuklearnih instalacija s načelnim dogovorom o postupnoj denuklearizaciji bit će to njegova divovska vanjskopolitička pobjeda. Prijetnja Americi će biti uklonjena, a zauzvrat će Korejcima dati ono što najbolje zna: novac. I ako doista to tako bude bit će najbolje rješenje jer će se jedno krizno žarište zatvoriti, barem na neko vrijeme.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
