Američko-sjevernokorejski rat riječima posve je eskalirao tijekom jučerašnjeg dana - naime, nakon što je Trump poručio kako će se Sjeverna Koreja suočiti s "vatrom i gnjevom" ukoliko ponovno zaprijeti Americi, iz Pjongjanga je odmah stigla nova prijetnja.
Svega nekoliko sati nakon Trumpovog komentara iz Sjeverne Koreje su poručili kako sada ozbiljno razmatraju izvođenje raketnog napada na američku vojnu bazu u Guamu na Pacifiku.
Podsjetimo, Guam je američki otok u Mikroneziji, na prostoru Pacifika. Na otoku živi oko 163,000 stanovnika te se tamo nalazi i velika američka strateška vojna baza koja uključuje i zračne snage kao i podmornice.
No, kako se Guam, tako daleko od američkog kopna, uopće našao u sklopu teritorija SAD-a? Riječ je o ostavštini Američko-španjolskog rata koji se vodio pred kraj 19. stoljeća, od 21. travnja do 13. kolovoza 1898.
Kako je izbio rat između SAD-a i Španjolske? Uzroke možemo pronaći u američkoj tzv. "Wilson-Gorman tarifi". Naime, radilo se o restrikcijama na uvoz šećera u SAD, a to je pak snažno pogodilo ekonomiju Kube koja je i tada već bila veliki proizvođač šećera. Kuba je tada još uvijek bila španjolska kolonija, a SAD je ovim putem želio izvršiti direktan pritisak na Madrid, u konačnici nastojeći Španjolce izbaciti iz svog "dvorišta".
Valeriano Weyler - "mesar" KubeOčekivano, nakon naglog pogoršavanja ekonomske situacije na Kubi, počele su izbijati pobune protiv španjolskih vlasti. Probudio se nacionalizam, želja za neovisnošću. Madrid je u panici poslao svog čovjeka da "stabilizira" situaciju - poslali su generala Valeriana Weylera, poznatijeg po nadimku "mesar". Došavši na Kubu i više je nego opravdao svoj zloglasni nadimak - naime, španjolski general je nemire na Kubi "stabilizirao" na način da je velik broj stanovnika smjestio u konc-logore.
SAD, koji je pak imao velike poslovne interese u Kubi, počeo je poticati pobunu protiv Madrida. U medijima se vršila velika anti-španjolska kampanja, štoviše, u ovom periodu dolazi i do uporabe pojma "žuto novinarstvo" (lideri ovog novinarskog srozavanja bili su William Randolph Hearst i Joseph Pulitzer). Španjolsku se nastojalo demonizirati na sve načine, tj. nastojalo se američku javnost pripremiti za rat.
Tadašnji predsjednik SAD-a, Grover Cleveland, obećao je kako neće ići u rat, no, njegov nasljednik, William McKinley, imao je drugačije planove. Na Kubi su se nemiri do tada već proširili, a 1898. SAD šalje ratni brod USS Maine, navodno s ciljem evakuacije američkih državljana. 15. veljače 1898. američki brod je misteriozno eksplodirao.
Američki vojnici 1898. Nikada nije točno otkriveno što se dogodilo s brodom, no, očekivano, SAD je odmah optužio Španjolce, bez ikakvog dokaza. Ovo je bio prvi slučaj da je novinarstvo odigralo ulogu tužitelja i suca (očito ne i zadnji). Američki žuti tisak proizveo je slogan: "Remember the Maine, to Hell with Spain!" (Zapamtite Maine! Dovraga sa Španjolskom!).
USS Maine Postoje spekulacije, koje nisu nikada potvrđene, da su SAD sami uništili svoj brod kako bi stvorili povod za rat sa Španjolskom na kojeg je domaći tisak već dugo vrijeme pripremao javnost. Zvuči poprilično poznato, zar ne? U idućih stotinjak godina slični povodi, bez dokaza, postat će nekad prepoznatljiv način za ulazak u ratove.
Sve u svemu, SAD je optužio Španjolce za potapanje broda USS Maine i predsjednik McKinley u travnju 1898. daje zeleno svjetlo za početak rata sa Španjolskom.
Potopljeni američki ratni brod USS Maine Svijet je bio nervozan. Želi li SAD, koji je do sada već poprilično ojačao (opširnije o povijesti SAD-a u ovom periodu: Osvrt na američke secesije u povijesnom kontekstu: Od 13 kolonija, revolucije do građanskog rata), postati nova kolonijalna sila? Mnogi su bili zabrinuti, no Washington je doskočio tome pa su usvojili tzv. "Teller amandman" prema kojem su se obvezali da će, nakon rata, podržati kubansku neovisnost.
Rat je počeo - američke snage izvele su invaziju na niz španjolskih kolonija: Kubu, Filipine, Guam i Portoriko. Španjolska dotrajala mornarica nije bila u stanju se suprotstaviti američkoj. Prvi svibnja 1898. američke snage razbile su španjolsku mornaricu u Manili, dok su se američke trupe počele iskrcavati na Kubi.
Od početka je bilo jasno tko će biti pobjednik u ovom ratu, Španjolska nije imala realne šanse suprotstaviti se SAD-u. Borbe su potrajale na Pacifiku i na Karibima do sredine kolovoza 1898., a 10. prosinca je potpisan mirovni sporazum u Parizu kojim je i službeno završen rat.
Veliki poraz za Španjolsku, velika pobjeda za SAD. Kako su i obećali, Amerikanci su Kubi dali neovisnost, ali su zato uzeli Portoriko, Filipine i Guam kao svoje kolonije.
Na Guamu već 4 tisuće godina živi autohtono stanovništvo - Chamorro. Prvi ih je otkrio poznati portugalski istraživač Ferdinand Magellan 1521. Od 1668. će biti španjolska kolonija
Chamorro narod - autohtono stanovništvo Guama Nakon američkog zauzimanja Guam će biti pod kontrolom SAD-a sve do Drugog svjetskog rata. 7. prosinca 1941., svega nekoliko sati nakon japanskog napada na američku bazu Pearl Harbor na Havajima, Japanci zauzimaju Guam te će držati otok pod okupacijom iduće dvije i po godine.
Za vrijeme japanske okupacije stanovnici Guama bit će izloženi strašnom teroru - od slanja u prisilne radne kampove do silovanja, mučenja i odrubljivanja glava.
Bitka za Guam 1944. Kontrolu nad otokom vratit će američke snage u bitci koja je započela 21. rujna 1944., a od tada se taj dan slavi kao Dan oslobođenja. Bitka će trajati do 10. kolovoza. Japanci su fanatično pokušavali zadržati kontrolu nad otokom, a podatak koji ide u prilog tome je onaj koji govori kako je u Bitci za Guam izginulo više od 18,000 Japanaca - predalo ih se svega 485.
21. rujna 1944. - početak bitke za Guam, slavi se na Guamu kao dan oslobođenja od japanske okupacije Na Guamu danas postoje dvije industrije - turizam i prisutnost američke vojske. Često se spominje američka vojna baza na Guamu, no zapravo je riječ o nekoliko vojnih baza - od zračne, pomorske do baze za računalnu i telekomunikacijsku tehnologiju. Prostor ovih baza proteže se na 16,000 hektara te prekriva čak 29% površine otoka Guam.
Oko 30% Guama danas je prekriveno američkim vojnim bazama
No, Guam je danas i popularno turističko odredište, sa svojih 20-ak raskošnih hotela i brojnim drugim turističkim objektima - najveći broj gostiju je, zanimljivo, iz Japana, što je još jedan podsjetnik na to koliko su se radikalno odnosi između SAD-a i Japana promijenili od Drugog svjetskog rata do danas.
Guam je danas i ekskluzivna turistička destinacija, većinom za turiste iz Japana i Južne Koreje
Japanske prijetnje Guamu, osim eventualne prijetnje za okoliš ukoliko dođe previše turista (a tu "prijetnju" svakako više predstavljaju američke vojne baze), više nema, ali zato su tu neke nove prijetnje - one iz Sjeverne Koreje.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
