Predsjednik nepriznate Pridnjestrovske Moldavske republike (PMR) Jevgenij Ševčuk objavio je u petak ukaz o provođenju priprema za priključenje Rusiji. Ševčuk se pozvao na rezultate referenduma održanog rujna 2006. godine na kojem je 97,2 posto građana glasalo za prisajedinjenje Rusiji, te na Rezoluciju 2560 – 4 GD koju je listopada iste godine izglasala ruska Državna duma.
O rezultatima referenduma Duma je izvijestila ruskog predsjednika Vladimira Putina, rusko Vijeće federacije, parlamentarnu skupštinu OESC-a, Vijeće Europe i parlament Republike Moldavije. Na referendumu se odlučivalo o pitanju uzajamnih odnosa Pridnjestrovske Moldavske Republike s Ruskom Federacijom i s Republikom Moldavijom, a Ševčuk sada naglašava da je 97,2 posto građana koji su sudjelovali u glasovanju podržalo politiku neovisnosti i naknadno slobodno spajanje s Rusijom. U vrhu vanjskopolitičkih prioriteta nepriznate republike istaknute su euroazijske integracije.
U skladu s tim Ševčuk je ukazom, pored ostalog, naložio da se pravni sustav uskladi sa saveznim propisima Ruske Federacije, te da se sveobuhvatno pristupi eliminiranju nekonzistentnog i selektivnog primanja pravnih normi RF. Prema ovom ukazu, zakonski akti koji su u suprotnosti s temeljnim načelima ruskog zakonodavstva smatraju se protivni volji naroda Pridnjestrovlja i kao takvi ne mogu se primjenjivati.
Vlada Pridnjestrovlja dobila je rok do 21. rujna za osnivanje takozvane Državne komisije koja treba najkasnije do 1. studenog 2016. dostaviti predsjedniku Ševčuku na odobrenje plan za usklađivanje republičkih s ruskim zakonima. Nadzor nad izvršenjem predsjedničkog ukaza imat će premijer Pridnjestrovske Moldavske republike Pavel Prokudin.
Promatrajući ove pravne korake izgleda kao da slijedi 'krimski scenarij' i kako je to već neizbježno, no istodobno predsjednički ukaz može se tumačiti kao odgovor na rastuće pro-rumunjsko raspoloženje u Moldaviji, te kao Ševčukov adut za predstojeće predsjedničke izbore. S druge strane eventualnog 'krimskog scenarija' stoji činjenica da Moskva nikada nije priznala referendum iz 2006. koji je u Moldaviji ocijenjen kao populistički.
Kremlj nije komentirao Ševčukov ukaz, a u nekim ranijim izjavama Vladimira Putina naglašeno je da Rusija priznaje teritorijalni integritet Moldavije. To ne mora nužno značiti da će za Moskvu Pridnjestrovlje zauvijek ostati dio Moldavije, naročito u tekućim geopolitičkim previranjima od kojih se trese zemlja. Samim tim što je u ovoj zoni zamrznutog konflikta raspoređeno oko 3.000 vojnika ruske armije, Pridnjestrovlje je de facto ruski teritorij.
Od oko pola milijuna stanovnika trećina su Rusi, kojih ima otprilike podjednako kao Moldavaca i Ukrajinaca, a svi oni su većinom pravoslavni kršćani. Na grbu i zastavi Pridnjestrovlja su zvijezda petokraka, srp i čekić, što jasno govori o želji za povratkom u nekadašnji sovjetski prostor, a to znači u saveznu državu s Rusijom.
Očigledna prepreka na tom putu je nepostojanje zajedničke granice Pridnjestrovlja i Rusije. Kada je prije više od dvije godine Krim 'otišao' u Rusiju, te kada je na istoku Ukrajine podignuta oružana pobuna, to je vjerojatno podgrijalo nade u Tiraspolju da bi se Pridnjestrovlje jednoga dana teritorijalno ipak moglo inkorporirati u Novorusiju. No da li će ili kada će do toga doći ovisi od Moskve.
Pored političke dimenzije, Ševčukov ukaz ima izraženu praktičnu notu kojom se treba što više olakšati trgovina s Rusijom, koja je glavni ekonomski partner Tiraspolja. Uz to, njegov rejting je u padu, a za 11. prosinac zakazani su predsjednički izbori. Kada je 2011. izabran za predsjednika Ševčuk je u drugom krugu dobio skoro 74 posto glasova, iako nije imao podršku Moskve. Prema anketama sada uživa oko 15 posto potpore birača.
Ševčukov ukaz vremenski je koincidirao s pojačanim pro-rumunjskom retorikom moldavskih vlasti. Predsjednik Moldavije Nikolae Timofti izjavio je da je moldavski jezik neophodno preimenovati u rumunjski, dok je za moldavske građane ustvrdio da su 'etnički Rumunji'. Službeni Kišinjev s negodovanjem je primio ukaz predsjednika nepriznate republike i zatražio povlačenje ruskih trupa 'koje nelegalno djeluju na teritoriju Republike Moldavije protivno Ustavu zemlje'.
Prisustvo ruskih vojnika datira od 1992. kada su ruske mirovne snage zaustavile šestomjesečni oružani sukob između Moldavije i Pridnjestrovlja koje je dvije godine ranije proglasilo nezavisnost, dok je SSSR još postojao. Do dramatičnog pogoršanja odnosa Kišinjeva i Tiraspolja došlo je 1989. zbog nesuglasica oko nacionalnih pitanja i jezika. Političko rješenje krize nikada nije postignuto, a Pridnjestrovlje je ostalo braniti pravo na neovisnost. Prema zaključcima Istanbulskog zasjedanja OESC-a iz 1999. Rusija je trebala izvesti svoju vojsku iz Pridnjestrovlja do 2001. godine, ali to nije učinila niti 15 godina nakon isteka ovog roka.
Trojni razgovori Moskve, Kišinjeva i Tiraspolja nikada nisu doveli do potpisivanja obvezujućeg sporazuma, na prijedlog Rusije, kojim bi se garantirao autonomni status Pridnjestrovlja u cjelovitoj federalnoj Moldaviji, nešto kao status Donbasa u Ukrajini, prema Minskom dogovoru.
U listopadu 2014. ruski MVP Sergej Lavrov izjavio je da Pridnjestrovlje ima pravo na samoopredjeljenje ukoliko Moldavija izmjeni svoj izvanblokovski status, te da će u tome imati podršku Rusije. U prosincu iste godine njemačka kancelarka Angela Merkel ocijenila je da su ova regija, zajedno sa Abkhazijom, Južnom Osetijom i Donbasom, primjeri zloupotrebe zona zamrznutih konflikta od strane Rusije i destabiliziranja zemalja koje žele asocijaciju s EU. Prošle godine je Grigorij Karasin, zamjenik MVP-a objasnio u Dumi da je budućnost Pridnjestrovlja biti 'posebni rejon s posebnim garancijama statusa u okviru Moldavije'.
Vicepremijer Rusije Dmitrij Rogozin naveo je ljetos da će ukoliko vanjskopolitička situacija krene po zlu Pridnjestrovlje imati 'vječnu rusku potporu', te da tamo žive 'naši ljudi'.
Svaka sličnost s Ukrajinom sasvim je očigledna, te je u ukrajinskoj javnosti vijest o pripremama za priključenje Pridnjestrovlja Rusiji primljena s posebnom pažnjom i nelagodom. Ukrajinski politolog Vadim Karasev, ravnatelj Instituta za globalne strategije, ocijenio je da je riječ o višeznačnom signalu (iz Moskve) kojim se opominje Kijev da mora ispuniti Minski sporazum ukoliko ne želi daljnje pogoršanje situacije i komadanje ukrajinske teritorije.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
