U Kirgistanu je 11. prosinca ove godine održan ustavni referendum koji je povećao moći vlasti. 83,7 posto glasača je poduprijelo paket ustavnih amandmana koje su predložili saveznici kirgiskog predsjednika Almazbeka Atambajeva. U zemlji koja ima oko šest milijuna ljudi, izašlo je 42 posto glasača. Odobreni amandmani pružaju više moći premijeru i vladi, u kojoj sjede članovi Atambajevove Socijaldemokratske partije. Neki Atambajevovi kritičari su ga optužili za planiranje da postane premijer kada mu istekne posljednji predsjednički mandat iduće godine. Atambajev je odbio takve spekulacije. Zemlja je time dobila svoj četvrti ustav nakon proglašenja nezavisnosti. Originalni ustav je napravljen 1993., a on je dobio svoje amandmane dva puta prije i dva puta poslije Revolucije tulipana 2005. Potom je novi ustav izglasan na referendumu 2007. Nakon druge revolucije 2010. ponovno je organiziran referendum za promjenu ustava. Taj posljednji ustav nije bio povoljan nikome, jer se raspravlja o ustavnim izmjenama gotovo otkako je novi ustav stupio na snagu. Dodatna neshvatljivost tog ustava jest da se neke ustavne odredbe stavljaju na snagu tek u rujnu 2020.
Predsjednik je javno rekao u medijima da se pribojava niskog izlaska, posebice ispod 30 posto, što bi prema zakonu bio premali izlazak za provođenje referenduma. S druge strane, Atambajev nije htio previše glasača na biralištima. Kirgistan je uveo u biračku praksu biometričke podatke pa se izbori mogu vrlo teško namještavati. Zbog povlastica koje dobivaju, studenti i vojnici su predsjedniku najomiljeniji glasači. Oni su od ovog ljeta, kada je najavljen referendum, razglašavali poruku izvršne vlasti i potrebe ustavnih reformi. Među njima se nalazi posebno ideja da se tim referendumom može ojačati nezavisnost zemlje. Atambajev je ustvrdio da je Kirgistan jedina zemlja koja dobrovoljno daje svoju nezavisnost na milost i nemilost odbora, čak i poštovanih kao oni u UN-u.
Radi se izravno o komentaru Odbora UN-u za ljudska prava oko slučaja Azimžana Askarova pri čemu je Odbor tražio da se on odmah pusti i maknu sve optužbe protiv njega. Borac za ljudska prava Askarov je deset godina prijavljivao kršenja ljudskih prava policije i zatvaranja u svom rodnom gradu Bazar-Korgonu. Napokon je uhapšen 15. lipnja 2010., nakon što je izbilo etničko nasilje u južnom Kirgistanu. Osuđen je za poticanje etničke mržnje, provociranje nereda i sudioništvo u ubojstvu policijskog službenika koji je ubijen tijekom etničkog sukoba. Askarov je dobio doživotnu kaznu zatvora. UN-ov odbor, kojega čini 18 nezavisnih međunarodnih stručnjaka za ljudska prava, tada su tražili od kirgistanske vlade da odmah puste na slobodu aktivista jer je ilegalno uhapšen, zatvoren u nehumanim uvjetima, mučen i onemogućen da adekvatno pripremi svoju obranu. Odbor je zaključio da je Kirgistan prekršio nekoliko članaka Međunarodne povelje o građanskim i političkim pravima. Kirgistansko vodstvo je odbacilo prosudbu UN-a, nazivajući ga miješanjem u unutarnje poslove zemlje i kršenje suverenosti zemlje. Predsjednik Atambajev je zapravo mogao protumačiti napade na sebe samog, jer je on bio privremeni predsjednik zemlje za vrijeme nereda u Ošu 2010., kada se smatra da je on pravovremeno reagirao na sukobe između Kirgiza i Uzbeka u Kirgistanu.
Ipak, pritisak UN-a je doveo do ponovnog suđenja koje je započelo 4. listopada ove godine. Askarov je i dalje u zatvoru, a slučaj je u sudskoj proceduri. Ovo suđenje iznimno iritira Atambajeva, te ga koristi kao povod za odbacivanje zapadnih političkih i društvenih institucija koje stalno podsjećaju Biškek na Askarova. Tako su SAD 2015. dali kirgistanskom aktivistu nagradu, zbog čega je u Biškeku brzo odbačen dogovor oko humanitarne suradnje s Amerikom koji je potpisan sredinom devedesetih godina. Organizacija za europsku sigurnost i suradnju te Vijeće Europe u zajedničkom su komentaru ovog ljeta naglasili da će predloženi amandmani prenijeti težište moći u izvršnu vlasti nauštrb parlamenta i sudstva. Dvije međunarodne organizacije smatraju da bi time bile smanjene kirgistanske obveze prema međunarodnim poveljama o ljudskim pravima i slobodama. To uključuje i jedan amandman prihvaćen na referendumu kojim se eliminira primat međunarodnog prava na području ljudskih prava spram nacionalnog zakonodavstva. Kirgistanski predsjednik je sada "vratio" milost nezavisnosti zemlji.
Među više od trideset amandmana na ustav zemlje, nekoliko se izravno odnosi na ljudska prava. Prvo, obitelj se smatra isključivo zajednicom muškarca i žene, čime se unaprijed sprječava mogućnost istospolnih brakova. Ovaj dodatak promiče nacionalne i duhovne vrijednosti naroda i sprječavanje utjecaja zapadne ideologije. Prema većini Kirgistanaca ne radi se samo o tome, već se radi o vidljivoj i ustavnoj potpori većini naroda koji aktivno prakticiraju islamsku vjeru, koji se opiru sekularizmu i sekularnim ideologijama. Još jedna zanimljiva nova ustavna odredba jest mogućnost lišenja građanstva kao oblika borbe protiv terorizma i ekstremizma.
No, glavni su amandmani oni koji ozbiljno povećavaju moć izvršne vlasti, osobito premijera, ali i glavnog tužitelja, agencija koje provode zakon, te se ujedno ograničava predsjednička moć. Time Atambajev radi ono što Erdogan u Turskoj želi napraviti u skorijoj budućnosti: otvara sebi put prema poziciji jakog poglavara vlade sa slabim predsjednikom. Njegove tvrdnje da se ne radi o osiguranju legalne moći nakon što mu istekne mandat u listopadu iduće godine primaju se s velikim skepticizmom čak i unutar zemlje. On smatra da je Kirgistan zemlja slobodnih ljudi kojemu on odgovara, čak i kada ga traže da nastavi vladati zemljom. Naravno da je lako postati ministrom u uvjetima kada je najveća stranka vladajuće koalicije Socijaldemokratska partija u kojoj je predsjednik član. U parlamentarnom sustavu vlasti stranka će uvijek moći predlagati Atambajeva za moćnog premijera zemlje. Oporba, na čelu s bivšom predsjednicom Rozom Otunbajevom, logično, nije time zadovoljna, te kritizira promjenu ustava. Otunbajeva je krajem kolovoza izravno napala predsjednika zbog gašenja mnogobrojnih prava u ustavu nakon čega je došlo do žestokog sukoba kirgistanskih političara, javnih aktivista, parlamentarnih zastupnika, itd. Većina njih smatra da je prije nekoliko godina Odbor za ustav Vrhovnog suda odlučio zabraniti sve nove amandmane na ustav. Ipak, zbog velike većine u parlamentu, predsjednik je uspio izboriti referendum.
Kritičari su ukazali da je tim postupkom predsjednik ne samo prekršio zakonsku odredbu, već je pokazao da ne vjeruje pravosudnom sustavu niti javnim institucijama. Dapače, izravno je diskreditirao vrhovnu moć u zemlji, stvorio zbrku i nepovjerenje mnogih sudionika političkog procesa u Kirgistanu. Niska izlaznost na referendum je jasan dokaz podvojenosti u predsjedničke korake. Dan nakon referenduma brojni poznati odvjetnici i zastupnici najavili su ostavke na svoje državne dužnosti, a prednjači odvjetnica Čolpon Džakupova. Njezin čin je šokirao mnoge Kirgistance jer se ostavke u toj zemlji vrlo rijetko daju. Moralna načela politike su tako došle u srž javne rasprave. Možda je ironija izgubljenog originala ustava iz 2010. najveći pokazatelj zbunjenosti u toj srednjoazijskoj zemlji. Naravno da sam dokument nije važan za korištenje ustava, ali je simbolično izgubljen dokument pokazatelj nestalnosti ustavnog poretka i očitog nepoštivanja vlastitih zakona unutar kirgistanskog vrhovništva.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
