Velika analiza: Slovenija - ustanak obespravljenih i razlozi koji su doveli do narodne pobune

"Ova vlada je dugo okretala leđa narodu. Sad je narod okrenuo leđa vladi."
Ova izjava jednog od demonstranata u Ljubljani možda najbolje opisuje odnos građana Slovenije prema vladajućoj klasi. Protesti, koji su prvo buknuli u Mariboru, šire se poput požara po čitavoj Sloveniji. Maribor, Ljubljana, Celje, Jesenice, Kranj, Ajdovščina, Trbovlje, Velenje, Ravne na Koroškem, Krško, Ptuj… Narednih dana su najavljeni protesti i u Novoj Gorici, Kopru, Murskoj Soboti… Skoro svakodnevno širom Slovenije ljudi, koji se organiziraju putem Facebooka, izlaze na ulice i trgove i protestiraju, uz žestoke sukobe policajaca i demonstranata.

Izbor Boruta Pahora za predsjednika Slovenije sa "dvotrećinskom većinom" (kako je to predstavljeno u većini medija) samo naoko potvrđuje tezu da je parlamentarna demokracija u Sloveniji zdrava i da su protesti djelo tek "šačice izmanipuliranih građana", kako to predstavlja javnosti vladajuća SDS, partija slovenskog premijera Janeza Janše.

Istina je da je Pahor 2. prosinca izabran na izborima na kojima je velika većina građana ostala kod kuće, jer je u drugom krugu predsjedničkih izbora glasalo samo 42,07 posto birača. Tako će Pahor vladati zahvaljujući glasovima malog dijela stanovništva, dok tri četvrtine građana ili nije izašlo na birališta ili su glasali za dosadašnjeg predsjednika Danila Türka. Uz sve to, i Janšina se vlada suočava sa rekordnim nepovjerenjem javnosti. Čak 66 posto građana ne podržava Janšinu vladu, dok trećina glasača ne vidi "svoju" stranku među onima koje se nude na na političkom parketu.

Javnost protestima, u kojima demonstranti viču da žele otjerati "i crvene i crne i plave i one svih drugih boja", pokazuje da više ne vjeruje aktuelnim političkim partijama i sistemu u kome "lijevi" i "desni" na kraju izbornog procesa sklope koaliciju, kojom izigraju volju birača. A i Janšina je vlada nastavila tamo gde je stala prethodna (Pahorova), što znači s rezovima u socijalnim transferima i smanjenjima plaća u javnom sektoru, uz sve teže uvjete rada, sniženje mirovina i podizanje nameta koji najgore pogađaju upravo one koji su blizu socijalnog dna i koji su u ionako teškoj egzistencijalnoj situaciji.

Slovenija je, usprkos članstvu u EU, posljednjih godina mjesto zastrašujućih primjera kršenja prava radnika, što se naročito vidjelo kada je "radna snaga", pridošla iz nekadašnjih republika nekadašnje Jugoslavije, ostala bez zarađenih plaća i ikakvih prava, prevarena pod prijetnjom izgona iz države zbog "isteklih" radnih dozvola. Tada je u slučaju građevinske tvrtke Vegrad iz Velenja otkriveno nešto do tada u Sloveniji nezapamćeno, točnije da je direktorica "prisvojila" 20.000 eura iz posebnog fonda u koji su radnici s mukom odvajali od plaća kako bi pomogli obitelji poginulog kolege iz BiH.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.