Pokušaj državnog udara u Turskoj jučer je propao, urušio se. Organizatori su morali znati da neće uspjeti ukoliko Erdogan bude na slobodi, odnosno ukoliko mu se dopusti da mobilizira svoje pristaše, a jučer ih je itekako mobilizirao - zahvaljujući njima i samo njima on je danas još uvijek predsjednik Turske.
Nema sumnje da će to Erdogana dodatno ojačati. Nema baš puno državnih udara u kojima je predsjednika od propasti spasio narod - zadnji put se to dogodilo 11. travnja 2002. kada su anti-vladine snage uz potporu SAD-a pokušale srušiti s vlasti venezuelanskog predsjednika Hugo Chaveza.
Puč nije mogao proći - Erdogan se domogao prvo mobitela i televizijske postaje koja je bila voljna emitirati njegovo lice i glas da bi zatim stigao i do Istanbula te tamo, održavajući govor, uništio ambicije pučista.
Ljudi su se odazvali njegovom pozivu - zaista su izašli na ulice u velikom broju, suprotstavljali se tenkovima, vojsci... Za to je trebalo hrabrosti. No, gdje su bili Erdoganovi neprijatelji, oni kojima je sinoć možda ugašena i zadnja nada da bi Turska mogla biti zaokrenuta natrag prema sekularizmu? Prije nekoliko godina na ulicama Istanbula viđali smo i po sto tisuća ljudi, a brojne među njima kako se suočavaju sa suzavcima, vodenim topovima i policijskim palicama i gumenim mecima. Je li tu cijelu sekciju turske populacije zahvatila apatija ili su jednostavno sinoć odlučili da se ne isplati rušiti Erdogana uz pomoć vojske (koja bi u isto vrijeme rušila i ono što je ostalo od turske demokracije)? Kako bilo da bilo, oni su većinom ostali u svojim kućama, dok su Erdoganovi pristaše fanatično jurišali na tenkove - već pri prvom pogledu na te scene mnogima je postalo jasno da puč ne može uspjeti.
No, tko je izveo vojni udar? Segment pobunjene vojske, dakako, no tko je stajao iza njih, tko je povlačio konce ove velike operacije koja je uistinu mogla promijeniti cijelu regiju (a možda još uvijek i hoće unatoč propasti puča). Jutros svi prsti upiru u jednog čovjeka - Fethullaha Gulena. Sam Erdogan je sinoć u Istanbulu rekao kako iza pokušaja puča stoje Gulenovi pristaše.
Fethullah GulenTko je taj Gulen o kojem jutros svi pričaju? Riječ je o turskom kleriku koji se trenutačno nalazi u azilu u SAD-u - njegov pokret Hizmet izuzetno je moćan, imaju ogromnu mrežu škola, organizacija, medija, udruga... Gulen je jedan od onih misterioznih ljudi za kojeg se tvrdi da povlači konce iz sjene, da je vrlo utjecajan, da kontrolira stvari iz pozadine... Slično se priča i za Georgea Soroša i još nekolicinu utjecajnih bogataša.
U suštini tu ipak nema neke velike misterije - Gulen je jednostavno vrlo bogati pojedinac s velikim političkim ambicijama i to u kombinaciji zaista može dovesti i do toga da bude u stanju izvoditi državne udare.
Kada se kaže da je Gulen "klerik" valja istaknuti kako su njegovi religijski stavovi poprilično umjereni. Vjeruje u znanstveni progres, međureligijski dijalog i višestranačku demokraciju. Je li sekularist? Ovisi što se ovih dana poima pod sekularist - sekularniji jest od Erdogana, no daleko od toga da je Kemalist.
Gulen je nešto između sekularista i Islamista, zato je i pobjegao u SAD 1999. znajući da će ga tadašnje turske vlasti progoniti zbog činjenice da je izrazio potporu za pretvaranjem Turske u islamsku državu. U isto vrijeme Gulen je izuzetno pro-biznis orijentiran, a to ga čini idealnim kandidatom SAD-a za pokušaj kontrole nad Turskom.
Gulen se vratio u Tursku nakon dolaska Erdogana na vlast. Očekivano, zbog činjenice da su obojica bili pristaše političkog Islama i tržišne ekonomije, postali su partneri i saveznici, no, ne za dugo. 2013. zakotrljala se velika korupcijska afera protiv Erdogana, a on je pak optužio Gulena (jer Gulen zaista ima mnoge svoje ljude u vrhu sudstva i drugih institucija) da stoji iza svega, odnosno da ga Gulen želi svrgnuti.
Taj pravosudni pokušaj puča protiv Erdogana je propao, a Gulen je ponovno morao bježati, natrag u SAD. Dakako, sama činjenica da se skriva u SAD-u (Turska od Washingtona traži izručenje Gulena, Washington odbija) je itekako indikativna. Gulen ima potporu određenih američkih struktura, možda čak i vladajuće administracije (ako i ima to se apsolutno nikada ne bi javno priopćilo). Zašto? Gulen je malo ipak pro-Zapadniji akter od Erdogana. Gulen je, recimo to tako, "uglađeniji" Islamist - spominje slobodu medija, demokraciju... drugim riječima, nije potencijalni autoritarni sultan poput Erdogana.
Nadalje, Erdogan nije lojalan saveznik SAD-u, previše koketira s Rusijom i Kinom. Da li bi Washington radije vidio Gulena na čelu Turske? Svakako (mada i Gulen ima neke stavove koji ne odgovaraju SAD-u, primjerice žestoko se protivio ratu u Siriji). Može li se to desiti? Jako teško - Gulen jednostavno nema potporu naroda. Njegovi pristaše možda jesu na visokim pozicijama i tamo vješto skrivaju da su Gulenisti, no to nije dovoljno da bi se preuzela vlast u zemlji, to smo između ostalog vidjeli i sinoć.
Nema potvrde da je Gulen stajao iza jučerašnjeg pokušaja puča - jutros su iz njegovog pokreta čak objavili i poruku u kojoj se ističe kako oni s time nemaju nikakve veze te osuđuju bilo kakve anti-demokratske pokušaje.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
