Kada govorimo o kompleksnim odnosima na današnjoj međunarodnoj sceni onda je onaj između Rusije i Katara svakako jedan od kompleksnijih. Prije nego se posvetimo aktualnostima, sastanku Putina s katarskim emirom u Moskvi, i drugim detaljima koji čine ovaj odnos kompleksnim, osvrnimo se nakratko na povijest odnosa između Rusije i Katara.
Kao i veći broj drugih zemalja u ovoj regiji, Katar je također jedna od zemalja koja je nastala raspadom Otomanskog carstva. Britanija je nakon Prvog rata preuzela kontrolu nad ovim prostorom - na vlasti je i tada bila obitelj Thani, koja je na vlasti i danas. Katar se morao politički pokoriti Londonu, dok je Britanija zauzvrat garantirala Kataru obranu od bilo kakvih vanjskih ili unutarnjih prijetnji.
Dakako, to je period u kojem još nije otkrivena katarska nafta. Ona će biti otkrivena 1939., no eksploatacija započeti će tek nakon Drugog svjetskog rata. Do tada će utjecaj Britanije već znatno oslabiti, naročito nakon osamostaljenja Indije i Pakistana 1947. godine.
Arapi, koji su se do tada na prostoru Katara većinom bavili ribarstvom, sada su shvatili da se nalaze na ogromnom bogatstvu i da bi bilo dobro Britance što prije protjerati. Pritisak se počeo gomilati, no, trebalo je proći još neko vrijeme prije nego Britanija dovoljno oslabi.
U konačnici Katar proglašava neovisnost od Britanije 3. rujna 1971. No, sada bez zaštite Britanije morali su pronaći novog dobavljača oružja i pronašli su ga u Francuskoj, a kasnije razvijaju i bliske odnose sa SAD-om.
Na prostoru Katara danas se nalazi najvažnija američka zračna vojna baza u regiji - baza Al Udeid. Zanimljivo je spomenuti kako su se prije, odnosno od ranih 90-ih godina, američki vojni zrakoplovi nalazili u Saudijskoj Arabiji, u zračnoj vojnoj bazi Princ Sultan. No, početkom stoljeća kreće prebacivanje u Katar, a taj proces se znatno ubrzao nakon napada na SAD 11. rujna 2001. Do početka američke invazije na Irak, svi američki vojni zrakoplovi, osoblje i druga oprema, prebačeni su iz Saudijske Arabije u Katar.
Drugim riječima, mali Katar se vojno osigurao, sebe i svoje resurse, povezujući se s vodećim vojnim silama Zapada. U isto vrijeme u Kataru je politički i društveni ustroj tek nešto malo blaži nego u Saudijskoj Arabiji, što znači da je krajnje autoritaran i da se ljudska prava krše vrlo često, no Zapadu to očito ne smeta, kao ni u slučaju Saudijske Arabije. Sasvim je jasno da ove zemlje zahvaljujući svojim resursima mogu biti izuzete od oštre Zapadne kritike.
U Kataru je tijekom godina bilo unutarnjih nemira, odnosno raskola unutar vladajuće obitelji Thani gdje su ponekad i sinovi svrgavali očeve. No, unatoč tome Katar je ostao relativno stabilan i ekonomski je napredovao zahvaljujući nafti, ali i plinu - naime, na njihovom prostoru se nalazi i najveće plinsko polje na svijetu.
Svoju jasnu pro-Zapadnu vanjskopolitičku orijentaciju pokazali su 1991. kada su odigrali važnu ulogu u savezničkom napadu na Irak. Njihovi tenkovi dali su potporu saudijskim snagama protiv iračkih u Bitci za Khafji. Nadalje, Katar je dozvolio SAD-u, Francuskoj i Kanadi da koriste njihov teritorij za operacije protiv Iraka.
Slično se desilo i desetak godina nakon, 2003., kada je Katar bio glavno američko zapovjedništvo za pokretanje invazije na Irak. 2011. Katar se uključio u vojnu agresiju protiv Libije te su davali oružanu potporu libijskim militantima.
U lipnju 2013. katarski emir postaje Sheikh Tamim bin Hamad Al Thani nakon što je njegov otac abdicirao. Nekoliko mjeseci nakon tri zaljevske zemlje - Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Bahrain, povlače svoje ambasadore iz Dohe u znak prosvjeda, odnosno zbog katarske podrške za Muslimansku Braću.
Tu dolazimo i do glavnog prijepora kod ovih naftnih monarhija. Naime, Katar je jedini koji je godinama otvoreno podržavao organizaciju Muslimanska Braća. Riječ je o moćnoj međunarodnoj sunitskoj organizaciji koja ima pristaše u gotovo svim muslimanskim zemljama, no vlasti istih zemalja često ih se boje jer u njima vide ozbiljnu prijetnju njihovoj vladavini.
Tko podržava MB? Prije svega Turska, a od arapskih zemalja samo Katar. MB su uspjeli, nakratko, učiniti čudo kada su preuzeli vlast u Egiptu nakon svrgavanja Hosnija Mubraka, no, njihov predsjednik, Mohamed Morsi, brzo je svrgnut od strane Sisija koji je pak dobio snažnu podršku iz Saudijske Arabije. Podržava li Zapad Muslimansku Braću? U jednoj mjeri da, naročito Obamina administracija koja je, u neku ruku, za njih izvela smjenu režima u Libiji, no kasnije se taj projekt raspao.
Katar tvrdi da danas više ne daje podršku za MB i to je donekle popravilo odnose sa susjedima. Nadalje, Katar čak sudjeluje danas u saudijskoj agresiji na Jemen. Ipak, zasigurno zemlje regije sumnjičavo gledaju na Katar i njihove ambicije.
Naime, dok se Saudijska Arabija, Bahrain, Kuvajt i UAE drže zajedno, Katar stalno pokazuje kako želi igrati na svoju ruku, a pitanje je do kada će mu to biti dozvoljeno. Nisu to veliki otkloni, da ne bi bilo zabune, u 90% slučajeva Katar slijedi istu liniju kao i druge bogate sunitske monarhije, ali čak i onda se osjećaju rivalstva. Primjerice u Siriji - dvije najveće zaljevske sunitske sile, Katar i Saudijska Arabija, obje žele srušiti predsjednika Assada s vlasti i obje podržavaju islamističke radikale na terenu, no ne nužno iste skupine. Katar ima svoje ekstremiste kojima daje potporu, dok Saudijska Arabija ima svoje.
Kako se u cijelu ovu kompleksnu situaciju uklapa Rusija? Naravno, Katar kao zemlja koja si želi ostavljati slobodne pravce i izlaze, ne može ignorirati Rusiju i staviti je u trajnu ladicu neprijatelja kao što to čini Saudijska Arabija.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
