Američki predsjednik Donald Trump poručio je u srijedu "Rusijo spremi se, rakete stižu!". Zanimljivo, ali mnogi su mislili da blefira iako je apsolutno bilo jasno da se iz takvog blefa nije moguće izvući.
Da prijetnje nisu blef saznali smo noćas u gluho doba noći. Negdje malo nakon 3 sata prema sirijskom vremenu krenuo je veliki udarac iz nekoliko pravaca. 105 raketa, raznih vrsta (većinom američki Tomahawk) ispaljeno je na Siriju.
SAD tvrdi kako su ciljali 3 lokacije, jedan istražni centar u samom glavnom gradu Damasku, u gradskoj četvrti Barzeh, te dvije lokacije u provinciji Homs.
"Vjerujemo kako smo udarcima, naročito u Barzehu, napali samo srce sirijskog kemijskog programa", poručio je slavodobitno američki general Kenneth McKenzie za vrijeme današnje konferencije u Pentagonu.
Dakako, po pitanju što su američke i savezničke snage točno gađale McKenzie želi da mu svi vjerujemo na riječ. No, što je s tvrdnjom da je Sirija eliminirala svoj kompletan kemijski vojni program još 2013. godine? Zar će se ta činjenica jednostavno prigodno zaboraviti?
Nemojmo zaboraviti - Rusija i SAD tada su postigli dogovor. SAD je pristao odustati od napada na Siriju ukoliko Sirija eliminira sav svoj kemijski arsenal - uz nadzor, dakako. Štoviše, samo kemijsko oružje je u konačnici uništeno na američkim specijalnim brodovima.
Otkuda onda sirijskoj vojsci opet tolike količine smrtonosnog otrova? SAD će reći kako su zločesto počeli isti ponovno proizvoditi. Dobro, recimo i da jesu, ali zašto onda glavni proizvodni pogon imati u glavnom gradu Sirije? Na lokaciji gdje istražitelji bez problema, i na temelju dogovora iz 2013., mogu "zaviriti"? Priča nema smisla.
Još puno toga nema smisla. Kao primjerice istraga same lokacije navodnog napada u gradu Douma. OPCW inspektori su danas u Siriji, stigli su kako bi istražili tu lokaciju. Za pronaći tragove kemijskog oružja ne treba dugo. Zar nije agresivna Zapadna koalicija mogla pričekati barem do ponedjeljka? Zar se ne boje da napad pred provedbu istrage izgleda kao da žele spriječiti tu istragu?
O tome kako je apsurdno da Assad naređuje kemijske napade u trenutku kada dobiva rat, kada upravo slavi najveću pobjedu još od oslobođenja Aleppa - oslobođenje Istočne Ghoute? Sada, kada se Damask napokon nadao da može mirno spavati od redovnog granatiranja grada od strane militanata iz Istočne Ghoute - baš sada Assad odlučuje da treba izvesti kemijski napad? I to na civile?
Slika koja nam se daje o tom čovjeku je nešto poput zlikovca iz kakvog bizarnog crtanog filma - Na rubu je pobjede, ali jednostavno zlo u njemu ne može čekati - toliko je zavolio gledati snimke žena i djece kako umiru u mukama da nije mogao izdržati da se sada, pred pobjedu, barem još jednom ne upusti u svoj omiljeni hobi ubijanja vlastitog naroda. Znao je kakve će biti posljedice, znao je da Zapadne sile jedva čekaju da ga izbombardiraju, ali želja je bila jača - kontaktirao je zapovjednika zaduženog za vođenje ofenzive u Istočnoj Ghouti i rekao mu - Nema pobjede do kemijske pobjede - punite bačvu sarinom, klorom i svačim nečim zabranjenim, a onda pravac njome na bespomoćne civile!.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
