Putin je ipak zadnji saveznik Europe
Ako i postoje igre dobrog i lošeg policajca po hodnicima Kremlja, Europa prati krive slike. Uzeti Schrödera pod ruku bilo bi mudro, ako nije kasno.
D. Marjanović je jedan od utemeljitelja Advance-a i autor čiji su tekstovi oblikovali prepoznatljiv karakter portala. Njegove analize pokrivaju gotovo sve vanjskopolitičke i društveno-ekonomske teme, od međunarodnih sukoba do globalnih struktura moći. Iako izrazito pragmatičan i realist, ostaje dosljedan internacionalist koji u svakoj geopolitičkoj priči traži – i pronalazi – ljudsku dimenziju.
Marjanovićevi tekstovi su žanr za sebe: duboki, strpljivo građeni i potpuno otporni na dnevne trendove. Ono što ga najviše izdvaja jest sposobnost da u složenim temama dođe do same srži – do mjesta gdje se politika, povijest i ekonomija pretvaraju u konkretne sudbine ljudi. Upravo zbog toga ga čitaju i oni koji se slažu i oni koji se ne slažu s njegovim zaključcima; njegova nepokolebljiva nesvrstanost rijetka je konstanta u današnjem medijskom prostoru.
Poznat je po tome da se njegovi tekstovi često dijele i prevode samoinicijativno, od engleskih do ruskih publika, što potvrđuje univerzalnost tema kojima se bavi. Unatoč tome, Marjanović izbjegava ikakvu personalnu eksponiranost i drži se isključivo pisanja – ali pisanja koje ne podnosi izmjene. Kroz godine i više urednika ostalo je neporecivo pravilo: Marjanovića se ne ispravlja.
Na Advance-u zadužen je za ključne analize i završni godišnji osvrt. Čak i u najmračnijim globalnim okolnostima u svojim tekstovima ostavlja prostor za optimizam – uvjerenje da čovječanstvo, kada je solidarno, može nadvladati eksploatacijsku kombinaciju politike i ekonomije.
Ako i postoje igre dobrog i lošeg policajca po hodnicima Kremlja, Europa prati krive slike. Uzeti Schrödera pod ruku bilo bi mudro, ako nije kasno.
Prije nego rat postane dovoljno dosadan da ga se mora zaustaviti ostaje nekoliko scenarija koji mogu promijeniti svijet, a svi mogu doći na red baš sutra.
Iranski šef diplomacije kaže da će se Hormuz vratiti u normalu kad se dogovor kompletira. Trump odmah zatim, na svoj način, kaže hvala.
Trump tvrdi da silno želi pobjedu, ali možda je zaboravio što ona uopće znači. Do poraza bi, međutim, mogao stići puno lakše.
Situacija ne zahtijeva velika svrstavanja, čak ni mačekovski juriš pod stol, ali pomanjkanje osjećaja za nacionalnu sigurnost vodi u izbježive katastrofe.
Europa ima nešto pogrešno za reći i prije i kad je kasno. Zbog takvog rastezanja realpolitik koncepta platit će dvostruku cijenu.
Neka tajna veza između Trumpa i pokušaja atentata svakako postoji, taman posve slučajna, jer ga vade iz situacija i daju mu novu šansu.
Način na koji Trump korača prema izvršenju genocida je popraćen regresijom u barbarstvo, ali ta vjera u opći pad čovjeka vodi u njegov sigurni poraz.
Trumpova iscrpljujuća nekoherentnost sudara se s "teorijom luđaka" i stvarnim ludilom. Ako zaista ima kontrolu, sve će izmaknuti kontroli.
28. veljače nije se trebao dogoditi, ali dogodio se. Iran će se braniti do kraja, taman svi mi uskoro pješačili praznih trbuha.
Malo tko je vjerovao da se toliko kaosa može komprimirati u mjesec dana, ali Trump je uspio - ovo je njegov zadnji kaotični ples, poglavlje se sad zatvara.
Rat protiv Irana imat će takve globalne posljedice da će onaj u Ukrajini izgledati kao uredan sukob oko kojeg se nitko previše ne uznemirava.
Kad se buka stiša, ako se stiša, ostat će pitanje: tko je zapravo povukao prvi potez prema kraju, i što se pritom moralo priznati u tišini.
Trump može zvučati nekoherentno, no zapravo jako dobro zna kako od poslušnika dobiti što želi i to će se potvrditi i u slučaju ovog novog rata.
Europa je spremna boriti se protiv agresora i pomagati agresora, simultano, pod uvjetom da se sve spoji u jedan veliki kaos.
Trump je u 16 dana naučio, ili je mogao, puno o ratu, ali lekcije mu dijeli Iran. Sad stoji sam pred Hormuzom i zbraja saveznike koji se ne odazivaju.
Svijet nestrpljivo čeka da Trump proglasi svoju "pobjedu", sve drugo vodi u kolektivni ponor. Iran mu može dati dodatne argumente, a on nek ih ukomponira.
Maksimalno skrivanje stvarnosti neće biti dovoljno da se poraz prikaže kao pobjeda - Trump je pod pritiskom, a Iran je danas čvršći nego prije 10 dana.
U svijetu gdje pravila više nisu samo mrtvo slovo na papiru, nego se i papir gubi, male zemlje bez morala na putu su da postanu topovsko meso.
Tijek rata ne prati se samo u broju udaraca. Postoji cijeli niz indikatora tko je kako zakoračio, a Amerika pokazuje čudne korake.
Koristimo kolačiće za osnovne funkcije weba i analitiku. Možete prihvatiti sve ili odabrati samo nužne. Saznaj više i uredi postavke
Možete prilagoditi koje kategorije kolačića dopuštate. Nužni su uvijek aktivni.